U Moskvi se događa nešto što nije viđeno od sovjetskog razdoblja
Dok Kremlj nastavlja rat u Ukrajini i pojačava kontrolu nad društvom, otvoreni otpor u Rusiji gotovo je nestao s ulica. Prosvjedi protiv rata, koji su početkom invazije 2022. okupljali hiljade ljudi diljem zemlje, danas su zamijenjeni anonimnim mrežama aktivista, novinara, advokata i volontera koji djeluju u sjeni, često riskirajući dugogodišnje zatvorske kazne. Kako piše francuski Le Monde u opsežnoj reportaži o stanju ruske opozicije, represija je posljednjih godina dostigla nivo kakav nije viđen od sovjetskog razdoblja. Protivnici rata više ne organiziraju javne proteste, a simboli otpora – od zelenih vrpci do antiratnih grafita – gotovo su potpuno nestali s moskovskih ulica.
Jedan od najnovijih primjera je slučaj Maksima Kruglova, potpredsjednika liberalne stranke Jabloko i univerzitetskog profesora, koji se suočava s kaznom do deset godina zatvora zbog objave na Telegramu iz 2022. godine u kojoj je pozvao na međunarodnu istragu ratnih zločina u ukrajinskoj Buči. Uhapšen je tek tri godine nakon objave, što pokazuje koliko dugo ruske vlasti prate i procesuiraju kritičare režima.
Prema podacima organizacije OVD-Info, danas se u Rusiji nalazi više od 2.100 političkih zatvorenika, dok organizacija Memorial procjenjuje da je stvarni broj još veći. Novinar Sergej Smirnov, glavni urednik nezavisnog portala Mediazona, tvrdi da mnogi slučajevi nikada ne dospiju u javnost te da bi broj političkih zatvorenika mogao biti i dvostruko veći od službeno evidentiranog. „Postoje stotine slučajeva za koje jednostavno ni ne znamo”, kaže Smirnov. „Samo u ovom trenutku otvoreno je više od 200 krivičnih istraga za ekstremizam zbog običnih donacija FBK-u [Fondaciji za borbu protiv korupcije koju je 2011. osnovao opozicionar Aleksej Navaljni, koji je preminuo u pritvoru 2024. godine].”
U martu 2022., govoreći na kanalu Rusija 24, Vladimir Putin najavio je „prirodno i nužno čišćenje društva”. Na meti vlasti nisu samo politički protivnici i antiratni aktivisti. Režim posljednjih godina progoni i advokate, novinare, aktiviste za ljudska prava, LGBT zajednicu, feminističke grupe i ekološke organizacije. Deseci nezavisnih medija prisiljeni su djelovati iz egzila, a njihove izvještače u Rusiji štite anonimnost i tajni komunikacijski kanali. Le Monde navodi da je od početka rata više od 70 ruskih medija nastavilo rad iz inostranstva, čime je stvorena jedna od najvećih zajednica novinara u egzilu na svijetu. Uprkos tome, brojni saradnici i dalje izvještavaju iz Rusije, prate suđenja i dokumentiraju slučajeve političkog progona, svjesni da ih vlasti mogu identifikovati putem sistema videonadzora i tehnologije prepoznavanja lica.
Od početka invazije donesene su desetine zakona kojima se dodatno ograničavaju sloboda govora i političko djelovanje. Kritiziranje vojske ili širenje navodno „lažnih informacija” o ruskim oružanim snagama može rezultirati kaznom do 15 godina zatvora. U međuvremenu je snižena i dobna granica za krivični progon u slučajevima povezanima s „terorizmom” i „ekstremizmom”, pa se i maloljetnici suočavaju s višegodišnjim zatvorskim kaznama.
Mnogi aktivisti tvrde da je organizirani otpor unutar zemlje danas praktično nemoguć. „Ključna riječ ruskog otpora je usamljenost”, rekao je novinar Sergej Parhomenko, jedan od istaknutih predstavnika ruske opozicije u egzilu. Umjesto masovnih protesta, otpor se danas uglavnom svodi na individualne akcije, prikupljanje informacija o političkim zatvorenicima i pomoć ljudima koji žele izbjeći mobilizaciju ili napustiti zemlju. Među organizacijama koje djeluju izvan Rusije su i mreže koje pomažu dezerterima, prate sudbinu deportirane ukrajinske djece ili pružaju podršku progonjenim pripadnicima LGBT zajednice.
Posebnu pažnju privlače projekti koji dokumentiraju posljednje riječi političkih optuženika prije izricanja presuda. Te izjave često predstavljaju svojevrsne političke manifeste i svjedočanstva o stanju u zemlji. Le Monde zaključuje da se ruski otpor danas ne manifestira kroz masovne demonstracije, već kroz svakodnevni rad anonimnih pojedinaca koji nastoje dokumentirati represiju, pomoći žrtvama progona i očuvati prostor za drugačije mišljenje u društvu koje Kremlj sve čvršće kontrolira.
