Zbog čega se promijenila američka politika prema OHR-u: Jedan razlog je ključan
Prema informacijama medija, Antonio Zanardi Landi trebao bi biti imenovan za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, ukoliko ne dođe do većih političkih promjena u posljednjem trenutku.
Kako se navodi, ključnu ulogu u ovom ishodu imalo je lobiranje Sjedinjenih Američkih Država, koje su ranije imale znatno manje direktnog utjecaja na izbor visokog predstavnika, ali su sada zauzele aktivniju poziciju.
Sukob interesa i različiti prijedlozi
Prema istim navodima, Sjedinjene Američke Države protive se prijedlogu dijela evropskih partnera da funkciju preuzme francuski diplomata Renaud Throaz, dok se kao američka alternativa spominjao i William Ruger, ali više u kontekstu pregovaračkog pritiska nego realne nominacije.
U evropskim krugovima, posebno unutar EU, favoriziran je bio drugi model, ali se navodi da su se stavovi SAD-a i dijela ključnih država EU razišli.
Državna imovina kao ključna tačka spora
Jedan od centralnih razloga promjene američkog pristupa, prema navodima, jeste pitanje zabrane raspolaganja državnom imovinom u BiH, koju je ranije nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt koristeći bonske ovlasti.
Ta odluka je prvobitno imala za cilj spriječiti promjene vlasništva nad državnom imovinom, ali se kasnije počela posmatrati kao prepreka za infrastrukturne i energetske projekte, uključujući planiranu Južnu gasnu interkonekciju, za koju se očekuje učešće američkog kapitala.
Geopolitička i ekonomska dimenzija
U analizi koja prati ovaj proces navodi se da SAD sada u izboru visokog predstavnika ne gledaju isključivo politički, nego i ekonomski interes, s fokusom na omogućavanje velikih infrastrukturnih ulaganja i stabilnih pravnih uslova za projekte.
Također se tvrdi da bi budući visoki predstavnik imao zadatak da pitanje državne imovine riješi u relativno kratkom roku, nakon čega bi se smanjila ili potpuno ukinula potreba za korištenjem bonskih ovlasti.
Mogući kompromisni izbor
Antonio Zanardi Landi se u tom kontekstu spominje kao kompromisni kandidat, prihvatljiv za više strana, uključujući SAD, Italiju, Tursku i Japan, dok se drugi prijedlozi koriste kao dio pregovaračke strategije između međunarodnih aktera.
U tom okviru se dodatno naglašava da SAD imaju i finansijsku polugu, s obzirom na to da su jedan od najvećih donatora Ureda visokog predstavnika, što im daje dodatnu težinu u procesu odlučivanja.
