Izrael bi mogao pretrpjeli razoran udarac: "Sve će se urušiti!"

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump uvjerava svjetsku javnost da su u toku konstruktivni razgovori s Iranom i da obje strane moraju posvetiti dovoljno vremena kako bi sve uradile na ispravan način. Zbog toga je američkim pregovaračima dao instrukciju da ne žure s postizanjem dogovora jer smatra da vrijeme ide u korist SAD-a, dok državni sekretar Marco Rubio ponovo ističe da bi sporazum mogao biti blizu već u ponedjeljak.

Dogovor navodno uključuje produženje primirja na 60 dana, ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i okvir za nastavak pregovora o iranskom nuklearnom programu. Trump se oglasio na platformi Truth Social i ocijenio da razgovori dobro napreduju, ali je upozorio da će ishod biti ili izvrstan dogovor za sve ili sporazuma uopće neće biti.

S druge strane, iz Teherana dolaze znatno suzdržanije poruke, pa je portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baqai izjavio da je postignut određeni napredak u razgovorima sa SAD-om, ali je naglasio da to ne znači da je konačni dogovor blizu, čime je odbacio optimistične procjene američkih zvaničnika.

Kontroverze oko mogućeg dogovora
U međuvremenu, Trumpovo nesnalaženje i gubitak kontrole nad sukobom u koji je zajedno s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom lakomisleno utrčao – bez jasno definiranih taktika, strategija i izlaznog rješenja te bez konsultacija s tradicionalnim saveznicima – predmet je brojnih analiza. Jednu od njih za list The Atlantic napisao je utjecajni kolumnista i saradnik think tank organizacije Brookings Institution Robert Kagan.

Kagan u svom osvrtu navodi da se obrisi Trumpove završne igre u ratu protiv Irana sada već jasno naziru, a u osnovi se svode na kapitulaciju američkog predsjednika u ovom sukobu. U nedavnom telefonskom razgovoru s izraelskim premijerom, Trump je navodno objasnio da SAD pregovaraju o pismu namjere s Iranom kojim bi se formalno završio rat i pokrenuo period od 30 dana za pregovore o nuklearnom programu i otvaranju Hormuza.

Svrha takvog sporazuma pokazuje da se SAD udaljavaju i pokušavaju izvući iz krize, pri čemu bi Trump mogao pokrenuti još jedan ograničeni udar kako bi ostavio dojam snage pred svojim pristalicama, ali Kagan smatra da bi to bila tek performativna gesta i eufemizam za poraz.

Trumpove prijetnje pokazale se kao blefovi
Američki predsjednik je mnogo puta u ovom sukobu popuštao i povlačio se, još od 18. marta kada je Izrael napao plinsko polje Južni Pars, a Iran uzvratio udarom na najvažniji katarski pogon za proizvodnju prirodnog plina Ras Laffan. Trump je potom pozvao na prekid američkih i izraelskih udara na iransku energetsku infrastrukturu, čime je intenzivna faza rata efektivno završena.

Od tada su se sve ponovljene prijetnje nastavkom napada pokazale kao blefovi, a visokopozicionirani zvaničnici u Teheranu već dva mjeseca računaju na to da SAD neće pokrenuti novi udar, zbog čega nisu napravili nikakve ustupke u pregovorima unatoč šteti koju su pretrpjeli tokom 37 dana napada.

Upravo suprotno, iranski uvjeti za nagodbu su uvjeti pobjednika jer zahtijevaju ratnu odštetu, obogaćivanje uranija bez ograničenja, priznatu kontrolu nad tjesnacom i ukidanje sankcija. To što Trump na prkošenje odgovara pozivom na prekid vatre prešutno je priznanje nemoći, a washingtonski istraživački centar Institut za proučavanje rata (ISW) ističe da Iran koristi zatišje kako bi normalizirao svoju kontrolu nad Hormuškim tjesnacom i prisilio zemlje uvoznice nafte na sklapanje posebnih tranzitnih ugovora s Teheranom.

Novi režim donosi prioritete Rusiji i Kini
Prema navodima iranskih zvaničnika, novi režim u tjesnacu dat će prioritet strateškim partnerima poput Rusije i Kine, dok će državama prijateljski naklonjenim Iranu, kao što su Indija i Pakistan, omogućiti pregovaranje vlastitih tranzitnih sporazuma, dok će brodovima povezanim sa zemljama koje Teheran smatra protivnicima pristup biti potpuno zabranjen.

Nekoliko država, uključujući Južnu Koreju, Tursku i Irak, navodno već pregovara o privremenim tranzitnim sporazumima, a pošto je Donald Trump jasno dao do znanja da nema namjeru ratovati zbog ponovnog otvaranja tjesnaca, počela je utrka za postizanje povoljnih uvjeta s Teheranom.

Sve države koje snažno ovise o energentima iz Perzijskog zaljeva željet će brzo sklopiti ugovore kako bi osigurale protok sirovina i spasile svoje uzdrmane ekonomije, dok će međunarodne sankcije protiv Irana doživjeti kolaps. Do isteka pomenutih 30 dana, većina svijeta naći će interes u novom poretku stvari i protiviti se bilo kakvom nastavku neprijateljstava, čak i u malo vjerovatnom slučaju da Trump odluči ponovo pokrenuti rat.

Finansijska tržišta na Wall Streetu mogla bi se stabilizirati ako nafta ponovo poteče kroz tjesnac, makar i pod iranskom kontrolom, a američki predsjednik pažnju javnosti pokušava skrenuti pokretanjem nove vojne operacije, ovoga puta protiv vlasti na Kubi, o čemu mediji već masovno izvještavaju kako bi prikrili bliskoistočnu katastrofu, piše hrvatski list Jutarnji list.

Izrael će pretrpjeti razoran udarac
Prema riječima jednog američkog zvaničnika, Netanyahu je bio izvan sebe nakon razgovora s Trumpom, i to s dobrim razlogom, jer bi se ovaj ishod mogao pokazati kao najrazorniji udarac sigurnosti Izraela u njegovoj historiji, s obzirom na to da Iran iz sukoba izlazi višestruko snažniji i s polugama utjecaja nad desetinama najbogatijih država svijeta.

Izrael će iz svega izaći izolovaniji nego ikada, velikim dijelom čak i od svog jedinog pouzdanog zaštitnika, Sjedinjenih Američkih Država, jer kada Trump okrene leđa Izraelu da bi proveo nove politike, njegov pokret MAGA rado će ga u tome slijediti, čime će antiizraelski konsenzus u SAD-u dodatno ojačati.

Snažniji, bogatiji i utjecajniji Iran značit će također i novi početak za organizacije Hamas i Hezbolah, dok će sudbina Abrahamskih sporazuma biti zapečaćena jer će zemlje Zaljeva morati same postići mir s Teheranom kako bi njihove ekonomije mogle opstati. Ipak, najvjerovatnije će nova realnost u Perzijskom zaljevu biti hronična nestabilnost i česti poremećaji u pomorskom prometu, što se redovno dešava kada globalni hegemon dobrovoljno prepusti svoju hegemoniju.