Hrvat primijetio nešto čudno na protestu u Beogradu: ‘Jeste vidjeli te simbole’
U Srbiji je u subotu održan još jedan u nizu masovnih protivvladinih protesta pod sloganom “Studenti pobjeđuju“, koji je okupio desetke hiljada građana. Sve je završilo kasnijim intervencijama kordona policije i sukobima u središtu Beograda.
Skupina maskiranih ljudi nasrnula je na policiju, koja je potom privela 23 osobe, dok su procjene o broju sudionika varirale od ministrovih 34.000 do preko 100.000 ljudi prema neovisnim arhivima. Poznati novinar, kolumnist, publicist te katolički teolog Zvonimir Despot u svojem se najnovijem komentaru na društvenim mrežama osvrnuo na masovne antirežimske prosvjede u Beogradu, analizirajući duboke paradokse koji srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću omogućuju opstanak na vlasti unatoč golemom pritisku javnosti.
“Beograd je jučer doživio još jedan masovni antirežimski prosvjed. No situacija s masovnim prosvjedima u Beogradu i ostatku Srbije ima dvije paralelne realnosti koje režimu Aleksandra Vučića omogućuju opstanak unatoč golemom pritisku javnosti. Glavna pokretačka snaga prosvjeda — koji su buknuli nakon tragedije na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu krajem 2024. i nastavili se kroz cijelu 2025. i 2026. godinu pod sloganom ‘Studenti pobjeđuju’ — jesu upravo studenti i građanski pokreti. Prosvjed je namjerno građen kao difuzan, horizontalan i lišen tradicionalnih stranačkih lidera kako bi se izbjeglo da ga režimski mediji odmah diskreditiraju preko poznatih oporbenih lica. Dok ta neovisnost donosi masovnost i moralni kredibilitet, s druge strane stvara vakuum kada pritisak s ulice treba pretočiti u konkretne, operativne političke korake. Tradicionalna politička oporba u Srbiji i dalje je rascjepkana, prepoznata kao slaba i često nesposobna da preuzme jasnu, ujedinjenu lidersku ulogu koja bi ponudila koherentnu alternativu. Iako se radi na pretvaranju studentskog pokreta u političku listu za najavljene prijevremene izbore, taj proces institucionalizacije tek treba proći test realnosti.
Što radi režimski aparat?
Vučićev aparat koristi dobro uhodane poluge za amortizaciju ovakvih kriza. Dominacija nad nacionalnim frekvencijama omogućuje režimu da prosvjede kontinuirano prikazuje kao ‘pokušaj državnog udara’, ‘nasilje šačice ekstremista’ ili djelovanje vođeno ‘stranim faktorom’, čime zadržava svoje čvrsto glasačko tijelo. Umjesto direktnog popuštanja, režim koristi taktiku povremenih ustupaka i odugovlačenja. Primjerice, ostavka premijera Miloša Vučevića početkom 2025. poslužila je kao ‘gromobran’ za smirivanje prvog vala bijesa, nakon čega je postavljen novi premijer (Đuro Macut), a fokus prosvjednika se razvodnio. Najava prijevremenih izbora za jesen 2026. klasičan je Vučićev manevar. On kontrolira tajming, resurse i izborne uvjete, u kojima oporba (bilo stranačka, bilo studentska) ulazi u igru s golemim institucionalnim hendikepom”, napominje Despot.
Despot posebno naglašava da prosvjedi nisu proeuropski. “Da, prosvjedi su masovni i pokazuju duboko nezadovoljstvo i ozbiljnu pukotinu u društvu, ali bez čvrste, dobro organizirane političke infrastrukture i jasnog vodstva s druge strane, autokratski sustavi poput Vučićevog imaju dovoljno resursa, represivnog aparata i medijske moći da prežive ulične valove i zadrže kontrolu kroz kontrolirane izborne procese. Ali tu je još jedan ogroman sloj složenosti koji se često prešućuje u pojednostavljenim medijskim izvještajima. Ti prosvjedi definitivno nisu uniformno proeuropski, a antizapadni i anti-NATO sentimenti su vrlo vidljivi na ulicama Beograda. Prosvjedi u Srbiji već dugo nisu ideološki čisti jer ih ne organizira jedna stranka, već su izraz općeg društvenog gnjeva protiv korupcije, urušavanja institucija i tragedija (poput one u Novom Sadu). Zbog toga na ulicama imate privremeni, taktički savez potpuno nespojivih skupina.
Skupine poput pokreta Kreni-Promijeni, ali i radikalnije desnih organizacija i navijačkih skupina, redovito donose srpske zastave, ruske simbole, ikone i transparente protiv NATO-a i EU-a. Za njih je Vučić ‘izdajnik’ koji prešutno predaje Kosovo i rasprodaje srpske resurse zapadnim kompanijama (poput litija za Rio Tinto).
Građanska i lijevo-liberalna oporba želi pak vladavinu prava po uzoru na EU, ali su trenutno u manjini na ulici ili namjerno skrivaju svoje proeuropske stavove kako ne bi odbili većinski, konzervativniji dio prosvjednika. Ključni razlog zašto na prosvjedima protiv režima čujete uzvike protiv EU-a leži u dubokom razočaranju prosvjednika u samu Europsku uniju.
Među ljudima na ulici vlada snažan osjećaj da EU zapravo podržava Vučića. Zapad (i EU i SAD) često se percipira kao netko tko žmiri na autokraciju, gušenje medija i korupciju u Srbiji dokle god Vučić ispunjava njihove ključne geopolitičke interese: održavanje stabilnosti na Balkanu, kooperativnost oko pitanja Kosova, a potpisivanje memoranduma o kritičnim sirovinama s EU-om stvorilo je narativ da zapadne demokracije žele srpski litij po cijenu ekološkog uništenja, dok ih za demokraciju u Srbiji nije briga.”
Uzvici protiv EU
“Zato uzvici protiv EU-a na prosvjedima nisu nužno samo izraz slijepe rusofilije, već često i gorki prosvjed protiv zapadne politike ‘stabilokracije’ — podržavanja stabilnog autokrata nauštrb demokratskih vrijednosti.
Ova ideološka zbrka savršeno odgovara Vučiću. On te anti-EU i anti-NATO elemente na prosvjedima koristi za unutarnju i vanjsku manipulaciju. Vučić se stranim diplomatima predstavlja kao ‘jedina brana protiv pro-ruskih desničara i kaosa’. On im praktički poručuje: ‘Ako ja padnem, na vlast u Srbiji dolaze ljudi koji pale NATO zastave i prekidaju europski put.’
Zbog tog straha, Zapad ga nastavlja tolerirati. Prema domaćoj javnosti, preko svojih medija prosvjede istovremeno može napadati s dvije potpuno suprotne strane — ovisno o tome koga želi uplašiti.
Jedan dan ih prikazuje kao ‘pro-zapadne plaćenike koji žele obojenu revoluciju’, a drugi dan kao ‘neodgovorne desničarske ekstremiste koji guraju Srbiju u izolaciju i rat’. Upravo ta nemogućnost prosvjednika da definiraju jasnu geopolitičku i ideološku viziju — jesu li proeuropski ili antizapadni — slabi njihovu međunarodnu podršku i omogućuje režimu da lakše manipulira krizom”, zaključuje Despot, prenosi Direktno.
