Suljagić o knjizi o Biljani Plavšić: "Zločinci nisu čaj i kolačići, nego masovne grobnice i logori"

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emir Suljagić reagovao je na knjigu "Gospođa ratni zločinac: Biljana Plavšić, srpska Željezna dama" autorice Olivere Simić, kao i na način na koji se u javnosti interpretira njen sadržaj. 

Biljana Plavšić se izjasnila krivom
U svojoj reakciji Suljagić je iznio lično iskustvo iz perioda rada u MKSJ-u, govoreći o suđenjima i odnosu međunarodne zajednice prema osuđenim osobama.

- Prije nekih dvadeset i više godina radio sam kao dopisnik u MKSJ-u. Kasnije sam se šalio da sam Rafael Lemkin (Raphael Lemkin) za siromašne. Šalu na stranu, to iskustvo je bilo jedno od moralno najpotresnijih u mom životu. Jedan od najgorih trenutaka bio je kada se, između oktobra i decembra 2002. godine, Biljana Plavšić izjasnila krivom, a zatim je kraljevski tretirana, poslana je u švedski zatvor gdje je odslužila samo šest od jedanaest godina. Bio sam zgrožen posebnim tretmanom koji joj je ukazan jer je bila obrazovana, bjelkinja i kršćanka - istakao je Suljagić.

[twitter]

[/twitter]

Snažan lični dojam
On je dalje naveo da su strani zvaničnici tokom svjedočenja hvalili njeno priznanje krivice, te da je cijeli proces ostavljao snažan lični dojam. 

- Strani dostojanstvenici pozvani da svjedoče utrkivali su se u hvaljenju njene krivice na svjedočkom mjestu. Jedva sam mogao prepoznati osobu na optuženičkoj klupi. Najgore od svega, Plavšić je bila potpuno nevjerovatna. Nakon puštanja na slobodu, povukla je svoju izjavu. Ono što ova knjiga i očigledno ova recenzija radi jeste da ponavlja istu kolonijalnu vježbu konstruisanja narativa koji prikazuje Plavšić kao nekako drugačiju, izuzetnu među političkim i vojnim genocidnim rukovodstvom bosanskih Srba. Baš kao i sa parodijom njenog saslušanja i presude, u ovoj knjizi nema moralnog obračuna - dodao je.

Dijeljenje kolačića s ratnim zločincima
Suljagić je poručio da se fokus sa žrtava prebacuje na emocije o počiniocima.

- Pravo suočavanje nije učenje kako se osjećati nelagodno dok dijelite kolačiće s ratnim zločincem. To je suočavanje s tim koliko lako čitava društva sentimentaliziraju počinitelje dok istovremeno zahtijevaju beskrajno dostojanstvo, suzdržanost i velikodušnost od onih koji su preživjeli genocid. Šta tačno ova knjiga prodaje? Da žena koja je pomogla u organizaciji genocida može posluživati čaj i govoriti tiho? To je najstariji trik u knjizi, već znamo da su počinitelji ili omogućavatelji genocida često pristojni, obrazovani, kultivirani, čak i šarmantni -  naglasio je. 

On je dodao da ga "šarm ne prevari", te podsjetio na lična iskustva.

- Gledao sam Slobodana Miloševića na optuženičkoj klupi više od dvije godine, on ostaje jedna od najšarmantnijih osoba koje sam ikada vidio. Ali šarm me nije prevario. On mi je bio stvaran kroz masovne grobnice, moju vlastitu traumu, djecu koju sam poznavao kako odrastaju bez očeva, majke koje su zakopavale fragmente kostiju. Ovo je bio moj život, a ne intelektualna vježba - istakao je Suljagić. 

Širi društveni problem
- Ljudi koji su uništili moj život često su bili u mojoj blizini, komšije, profesori, doktori, poznanici. Pili su čaj ili kafu, Bosanci vole kafu i tiho razgovarali prije nego što bi odobrili ili opravdali teror. Najuznemirujuća stvar u vezi s ovakvom prezentacijom osuđenog, beskompromisnog ratnog zločinca je pojam "zajedničke kontradikcije" i "nelagode". To preusmjerava moralnu pažnju sa žrtava progona na emocionalnu unutrašnjost počinitelja - dodao je.

Suljagić je istakao da se fokus u ovakvim prikazima nepravedno pomjera sa žrtava na počinioce.

- Odjednom, centralna drama nisu protjerivanje, logori, masovna ubistva ili politički projekat koji je ona pomogla legitimizirati, već naša vlastita sofisticirana nelagoda dok sjedimo nasuprot nje. U Bosni i Hercegovini, gdje poricanje i veličanje ostaju organizirani politički projekti, ova estetizirana intimnost nije neutralna. Svaki pokušaj da se počinitelji umotaju u jezik nijansi, kontradikcija i zajedničke ljudskosti neizbježno traži od žrtava da podnesu još jedan teret, obavezu da saosjećaju s ljudima koji su pomogli u njihovom uništenju - poručio je za kraj.