Oštra prijetnja iz Pekinga: Ovakvu prijetnju Kina nije poslala Europskoj uniji decenijama
Kina je krajem aprila uputila EU najdirektniju trgovinsku prijetnju u nekoliko decenija. Ako Unija nastavi s procedurom usvajanja Zakona o ubrzanju industrije (IAA), koji Peking smatra kršenjem svojih interesa, tvrdi da neće imati izbora „nego poduzeti protumjere radi zaštite legitimnih prava i interesa svojih kompanija“.
Prijetnja nije stigla iznenada, ali vrijeme i ton pokazuju da Peking ozbiljno shvata šta se u Bruxellesu priprema.
Zakon „Made in Europe“
Evropska komisija predstavila je 4. marta 2026. prijedlog uredbe IAA, koji je odmah nazvan zakonom „Made in Europe“. Evropski povjerenik Stéphane Séjourné rekao je da će zakon „stvarati radna mjesta usmjeravanjem novca poreznih obveznika prema evropskoj proizvodnji, smanjenjem ovisnosti i jačanjem ekonomske sigurnosti i suverenosti“.
Zakon cilja tri strateška sektora: čiste tehnologije, automobilsku industriju te energetski intenzivne industrije kao što su čelik, aluminij i cement.
Konkretno, električni automobili koji primaju javnu podršku moraju biti sklopljeni u EU s najmanje 70 posto komponenti, isključujući bateriju, proizvedenih u 27 država članica. Za čelik i aluminij propisani su minimalni pragovi niskougljičnog sadržaja od 25 posto, a za cement pet posto.
Za strane investicije u strateškim sektorima zakon uvodi obavezni nadzor za ulaganja iznad 100 miliona eura iz zemalja koje kontrolišu više od 40 posto globalnih proizvodnih kapaciteta u datom sektoru, prag koji formalno ne spominje Kinu, ali je u praksi gotovo isključivo cilja. Cilj je povećati udio industrijske proizvodnje u BDP-u EU s 14,3 posto u 2024. na 20 posto do 2035.
Bruxellesu gori pod nogama
Kontekst je ključan za razumijevanje zašto Bruxelles nije mogao čekati. Samo u 2024. i 2025. evropski dobavljači u automobilskom sektoru najavili su više od 100.000 otpuštanja, a ankete pokazuju da oko polovine evropskih dobavljača automobila razmatra smanjenje proizvodnih kapaciteta u EU.
Pozadina je kineska industrijska politika koja godinama nadmašuje ono što evropski konkurenti mogu pratiti. Prema podacima OECD-a, kineske kompanije primaju četiri do osam puta više državne podrške u odnosu na prihod nego konkurenti iz drugih zemalja, uz dodatne oblike pomoći poput povoljnih kredita i indirektnih subvencija.
Procjene Međunarodne agencije za energiju pokazuju da je trošak proizvodnje baterijskih ćelija u Kini 20 do 35 posto niži nego u Evropi. Trumpove carine praktično su zatvorile američko tržište za te proizvode, što Evropu čini još privlačnijim odredištem za kineske viškove.
Oštra prijetnja iz Pekinga
Kinesko ministarstvo trgovine nije ublažavalo ton. Njegov glasnogovornik izjavio je da IAA „nameće brojne restriktivne zahtjeve na strana ulaganja i može narušiti principe Svjetske trgovinske organizacije“. Preferencijalnu oznaku „EU porijeklo“ u javnoj nabavi i državnoj podršci Peking je ocijenio kao investicijsku barijeru i „institucionalnu diskriminaciju“.
Kineska privredna komora pri EU poručila je da zakon označava zaokret ka protekcionizmu koji bi mogao narušiti trgovinsku saradnju između EU i Kine. Peking traži uklanjanje diskriminatornih zahtjeva prema stranim investitorima, obaveznog prijenosa tehnologije i ograničenja u javnim nabavkama.
Carinjenje kineskih pošiljki
Vijeće EU odobrilo je da od 1. jula 2026. svaka mala pošiljka vrijednosti ispod 150 eura koja ulazi u EU podliježe fiksnoj carinskoj taksi od 3 eura po tarifnoj stavci. Mjera će važiti do 1. jula 2028, kada će biti zamijenjena redovnim carinskim tarifama.
Obim promjene je ogroman. Samo u 2024. u EU je stiglo oko 4,6 milijardi paketa u okviru tog praga, a više od 90 posto dolazilo je iz Kine. Procjenjuje se da je do 65 posto tih pošiljki bilo namjerno na granici isplativosti kako bi se izbjegle carine.
Platforme poput Sheina i Temua izgradile su poslovni model na direktnoj isporuci bez carina, ali taj model od jula više neće biti moguć. Evropski komesar za ekonomiju Valdis Dombrovskis rekao je da mjera „predstavlja važan korak ka osiguravanju jednakih uslova za evropske kompanije“, dok je povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič promjene nazvao „najambicioznijom carinskom reformom od osnivanja carinske unije 1968.“.
Šta Peking može uraditi?
Analitičari navode da Kina ne mora direktno pritiskati evropske kompanije – dovoljno je da same procijene da im je u interesu utjecati na evropsku politiku.
Moguće mjere uključuju ograničavanje pristupa tržištu, regulatorne i poreske istrage te promjene u nabavnim prioritetima koje bi pogodile evropske firme prisutne u Kini.
Navode se tri scenarija. U prvom, EU i Kina ulaze u pregovore i zakon se ublažava. U drugom, EU ga usvaja bez većih izmjena, a Kina odgovara protumjerama. U trećem, unutrašnji pritisci unutar EU dovode do slabljenja zakona do simboličnog nivoa.
Nikome nije lako popustiti
Zakon moraju usvojiti Vijeće EU i Evropski parlament, što obično traje mjesecima i ostavlja prostor za izmjene.
Osnovna računica je jasna: Evropa gubi industrijska radna mjesta, Kina ima viškove proizvodnje, a SAD je zatvorio svoje tržište.
Ono što se trenutno odvija između Bruxellesa i Pekinga nije samo spor oko trgovinskih pravila, već borba za to ko će kontrolisati industrijsku budućnost na evropskom tržištu.
