Trumpu je ostalo još najviše 5 dana: Šta će biti u ponoć 1. maja?

Američki predsjednik Donald Trump približava se važnom roku u ratu s Iranom. Prema Zakonu o ratnim ovlaštenjima, donesenom nakon Vijetnamskog rata, predsjednik bez odobrenja Kongresa može koristiti vojnu silu najviše 60 dana. Rat u Iranu, za koji Trumpova administracija nije tražila odobrenje Kongresa, prema tekstu zakona taj rok dostiže 1. maja. Ipak, u Washingtonu nije jasno šta će se dogoditi nakon toga niti hoće li Kongres pokušati zaustaviti rat, piše CNN.

Zakon propisuje nekoliko rokova. Predsjednik mora u roku od 48 sati obavijestiti Kongres da je uveo američke snage u neprijateljstva i objasniti obim, razlog i očekivano trajanje vojne akcije. Trump je u obavještenju Kongresu o Iranu, kao i raniji predsjednici, naveo da je vojsku angažovao na osnovu ustavnih ovlaštenja predsjednika da vodi američke vanjske poslove.

Drugi rok je 60 dana. Kongres u tom periodu mora odobriti upotrebu vojne sile ili, prema zakonu, predsjednik mora okončati vojnu akciju. Postoji i mogućnost dodatnih 30 dana. Trump može produžiti rok ako tvrdi da je nastavak vojne akcije potreban radi sigurnog povlačenja američkih vojnika iz rata.

Tačan datum isteka roka predmet je rasprave. Dio pravnika smatra da je rok počeo teći od početka neprijateljstava, što bi značilo da ističe 29. aprila. Drugi se pozivaju na tekst zakona i tvrde da se računa od zvaničnog obavještenja Kongresu, što rok pomjera na 1. maj.

Dodatnu zabunu stvara primirje

Dodatnu zabunu stvara primirje. Mnogi republikanci smatraju da se period primirja ne bi trebao računati u rok od 60 dana, a i neki demokrati priznaju da ono može zakomplikovati tumačenje zakona.

– Ne možete kažnjavati primirja. Želimo da sjednu i razgovaraju – rekao je republikanski zastupnik Brajan Ficpatrik za CNN. Dodao je da je spreman iznuditi glasanje o Zakonu o ratnim ovlaštenjima ako i kada primirje završi.

Zakon nikada nije zaustavio rat

Kongres predsjedniku može u bilo kojem trenutku oduzeti ratna ovlaštenja, ali demokratski pokušaji da to učine u slučaju Irana do sada su propali. Republikanska senatorica Liza Murkovski, koja je kritikovala način na koji je Trump ušao u rat, govorila je o mogućnosti donošenja odobrenja koje bi postavilo ograničenja za vođenje rata, ali to zasad nije sprovela.

Više predsjednika, uključujući Trumpa, tvrdilo je da je sam Zakon o ratnim ovlaštenjima neustavan. Ričard Nikson je 1973. stavio veto na zakon, tvrdeći da ograničava sposobnost predsjednika da zaštiti zemlju, ali je Kongres nadjačao njegov veto.

Rezolucija kojom se pokušalo ograničiti Trumpove ovlasti u Venecueli pala je u Senatu tek nakon odlučujućeg glasa potpredsjednika Džej Di Vensa. No Vens je u januaru, prije rata s Iranom, rekao da Zakon o ratnim ovlaštenjima neće uticati na Trumpovo vođenje zemlje.

– Zakon o ratnim ovlaštenjima u osnovi je lažan i neustavan zakon – rekao je Vens.

„On neće promijeniti ništa u načinu na koji ćemo voditi vanjsku politiku u narednim sedmicama ili mjesecima.“

Iako su više administracija zastupale takav stav, zakon nikada nije iskorišten za okončanje vojne akcije. Sudovi su se godinama uglavnom klonili takvih sporova i nisu odlučili o ustavnosti zakona.

Kako su se raniji predsjednici izvlačili?

Raniji predsjednici pronalazili su načine da nastave vojne operacije i nakon 60 dana, uprkos jasnom tekstu zakona. No nijedan od tih slučajeva nije imao razmjere američkog i izraelskog rata protiv Irana.

Ronald Regan izbjegao je ustavni sukob s Kongresom 1983. dogovorom o američkim marincima u Libanu. Nakon što su marinci u mirovnoj misiji ubijeni, Regan je obavijestio Kongres o angažmanu, a zastupnici su odobrili dodatnih 18 mjeseci prisustva.

Nekoliko dana nakon te odluke, bombaš samoubica ubio je 241 američkog marinca i drugih pripadnika službi u kasarni u Bejrutu. Američke snage povukle su se iz Libana u februaru 1984. Barak Obama je 2011. zadržao SAD u NATO-voj kampanji bombardovanja Libije duže od 60 dana bez odobrenja Kongresa.

Pri tome je preuzeo tumačenje da se američke snage zapravo ne nalaze u „neprijateljstvima“. Njegova administracija tvrdila je da američke snage nisu izložene stvarnoj opasnosti jer se veliki dio akcija provodio dronovima, a veći dio posla tada su preuzele druge članice NATO-a. Trumpova administracija kasnije je koristila slično tumačenje kada je američka vojska duže od 60 dana potapala navodne brodove za krijumčarenje droge.

Trump ima nekoliko mogućnosti

Trump bi sada, barem teoretski, mogao tvrditi da su neprijateljstva završena zbog primirja i da se rok resetuje. Mogao bi i tvrditi da se zakon uopće ne primjenjuje. Džordž H. V. Buš i Džordž V. Buš dobili su odobrenja Kongresa za ratove protiv Iraka, ali su obojica tvrdila da im takvo odobrenje zapravo nije bilo potrebno.

Bil Klinton je zadržao američke snage na Kosovu duže od 60 dana 1999. godine, bez posebnog odobrenja Kongresa, u okviru mirovne misije UN-a. Tvrdio je da je Kongres zapravo dao dozvolu time što je odobrio novac za raspoređivanje vojske. Kongres je istovremeno postavio i ograničenja o tome kada se taj novac može koristiti.

Trumpova administracija zasad nije rekla koliko će rat s Iranom koštati niti je od Kongresa zatražila dodatni budžetski zakon kojim bi se rat finansirao. Drugi Trumpov mandat već je pokazao da republikansko vodstvo u Kongresu često prepušta ovlaštenja administraciji.

To se vidjelo kod carina, rezova u programima koje je Kongres ranije odobrio i pokušaja gašenja agencija koje je Kongres osnovao. Za razliku od tih pitanja, nije jasno kako bi sudovi reagovali ako Trump uđe u otvoreni sukob s Kongresom oko Zakona o ratnim ovlaštenjima.

Demokrate i dalje pokušavaju iznuditi glasanja

Republikanski lideri zasad su uglavnom uspijevali držati stranku na okupu i spriječiti pobune na glasanju o Trumpovim ratnim ovlaštenjima u Iranu. Demokrate i dalje pokušavaju iznuditi glasanja u Senatu i Predstavničkom domu. No više republikanskih izvora priznalo je CNN-u da bi rok od 60 dana mogao promijeniti dosadašnje jedinstvo.

Dio republikanskih institucionalista smatra da Kongres ima odgovornost da glasa o tome hoće li odobriti rat koji traje duže od 60 dana. Takvo glasanje moglo bi završiti barem simboličnim ukorom Trumpu. Čak i republikanci koji podržavaju rat mogli bi oklijevati da glasaju za odluku koja bi ih usko povezala s pitanjem koje bi moglo postati politički teret na izborima za Kongres.

Nije jasno ni koliko bi republikanaca bilo spremno da javno ukori vlastitog predsjednika u ratnom trenutku. Čak su i neki kritičari rata odbijali glasati protiv Trumpa, strahujući od utiska koji bi to ostavilo američkim protivnicima i od predsjednikove odmazde.