Svjedočenja izraelskih vojnika: Nema oprosta za ono što smo radili u Gazi

Mnoge od izraelskih vojnika koji su učestvovali u ratu u Gazi progone krivnja, sram i pitanje vlastitog identiteta.

Novinari izraelskog lista Haaretz razgovarali su sa izraelskim vojnicima koji opisuju ratne zločine koje su počinile njihove kolege nad Palestincima.

Ali Yuval (pseudonim, kao i sva ostala imena u ovom članku) kaže da je "bio u paklu, ali toga nisam bio svjestan".

Pakao o kojem govori dogodio se u Khan Yunisu u južnoj Gazi. U decembru 2023. njegova jedinica se kretala na zapad prema centru grada.

- Bile su to teške borbe... Funkcionišeš na autopilotu. Ne postavljaš pitanja, kaže Yuval.

Pitanja će doći i početi ga progoniti tek mjesecima kasnije.

- Nemam dobre odgovore; uopšte nemam nikakve odgovore. Za ono što sam uradio nema oprosta. Nema iskupljenja.

Dogodilo se to blizu ceste Salah al-Din, glavne magistrale u Gazi. Koristeći dron, jedan vod je primijetio sumnjive figure. Yuvalova jedinica je krenula u juriš.

- Pucao sam kao luđak, onako kako te uče na vježbama voda tokom osnovne obuke, kaže on.

- Kada smo stigli do cilja, shvatio sam da to nisu bili teroristi. Bio je to jedan starac i tri dječaka, možda tinejdžeri. Nijedan od njih nije bio naoružan. Ali njihova tijela su bila izrešetana mecima; organi su im ispadali vani. Nikada ranije nisam vidio ništa slično iz takve blizine.
Sjećam se da je zavladala tišina; niko nije izgovorio ni riječ. Zatim je prišao komandant bataljona sa svojim ljudima; jedan je pljunuo na tijela i viknuo: 'Ovo se desi svakome ko se kači sa Izraelom, pasji sinovi'. Bio sam u šoku, ali sam šutio jer sam gubitnik, obična kukavica bez petlje.

Yuval je demobilisan otprilike tri mjeseca kasnije. Uzeo je dvije sedmice slobodno i vratio se na posao.

- Priredili su mi zabavu kada sam otpušten, aplaudirali su mi i zvali me herojem, kaže on. "Ali ja sam se osjećao kao čudovište."

Ubistvo pred kamerama drona gurnuto pod tepih

Maya, studentica filozofije iz Tel Aviva, služila je u oklopnoj jedinici. Tokom rata svjedočila je događajima koji su, kako kaže, bili u potpunoj suprotnosti s njenim uvjerenjima.

U jednom incidentu vojnici su otvorili vatru na skupinu Palestinaca bez potvrde da su naoružani i pritom ubili četvero ljudi. Preživjeli je kasnije zlostavljan dok je bio vezan i bespomoćan.

Maya priznaje da je najviše proganja to što je samo stajala i gledala.

Sličan osjećaj nosi i Yehuda koji opisuje kako je jedan oficir bez razloga ubio nenaoružanog Palestinca koji je podigao ruke u znak predaje.

Jedne noći, jedan Palestinac je uspio da se približi ispostavi.

- Krenuli smo sa dva Hummera, kaže Yehuda. Došli smo do Palestinca i on je odmah podigao ruke. Bilo je očigledno da je nenaoružan. Oficir mu je prišao, sačekao par sekundi i jednostavno pucao, bez pitanja, a da osumnjičeni nije uradio apsolutno ništa. Bio sam u šoku. Zatim smo se vratili u ispostavu, otišao sam u operativnu salu i sa nekoliko oficira gledao ono što je dron snimio iz zraka. 'Ovo je ubistvo, čisto ubistvo', rekao je jedan od starijih oficira, ali su odlučili da ne poduzmu ništa; jednostavno su to gurnuli pod tepih. Prijavili su komandi brigade da je ubijen terorist. Nije bilo čak ni analize akcije. Ovaj oficir je nastavio služiti kao da se ništa nije desilo, a ja mu ništa nisam rekao. Niko to nije spomenuo čak ni tokom psihološke obrade koju smo prošli na kraju službe, kao da se nikada nije ni dogodilo, kazao je Yehuda.

Drugi vojnici govore o iskustvima koja uključuju pucanje na civile koji su tražili pomoć, svjedočenje korištenju ljudi kao živih štitova, pljački i uništavanju imovine te brutalnim metodama ispitivanja zatvorenika.

Jedan od njih opisuje kako je tokom ispitivanja zarobljenik bio teško zlostavljan, što mu je potpuno promijenilo pogled na vojsku, ali i na samoga sebe.