Američki marinci na Bliskom istoku objavili fotografije obroka: Njihove porodice bijesne (FOTO)

Hiljade paketa s potrepštinama koje su porodice poslale američkim vojnicima na Bliskom istoku zapele su nakon što je američka Poštanska služba obustavila dostavu zbog rata u Iranu. Porodice su zabrinute i bijesne jer od svojih bližnjih dobijaju informacije o nestašici hrane i niskom moralu na ratnim brodovima, piše USA Today.

Porodice zabrinute

Dan F. se uznemirio kada mu je kćerka, marinka na ratnom brodu USS Tripoli koji učestvuje u ratu u Iranu, poslala fotografiju obroka. Na pladnju, koji je bio dvije trećine prazan, nalazila se jedna kašičica mljevenog mesa i jedna presavijena tortilja. Slično oskudna bila je i večera sredinom aprila na brodu USS Abraham Lincoln – šaka kuhane mrkve, suha mesna pljeskavica i sivi komad prerađenog mesa.

U strahu da su njihovi najmiliji gladni, članovi porodica vojnika počeli su slati pakete pune stvari za koje se nadaju da će im olakšati boravak na Bliskom istoku: domaće slatkiše, bombone, križaljke, karte za igranje, pastu za zube, kekse i čiste čarape. Međutim, dostava na vojne poštanske brojeve obustavljena je od aprila. Dan je zatražio da se koristi samo njegovo ime kako bi zaštitio kćerku od mogućih posljedica.

Njegova kćerka javila mu je u rijetkim porukama da posada racionalizira zalihe hrane i da svježih namirnica uopće nema. Nakon što mu je rekla da se na brodu pokvario aparat za kafu, Dan je u znak solidarnosti prestao piti kafu. Kada je čuo da im ponestaje higijenskih potrepština, porodica je poslala paket sa šamponom, regeneratorom, dezodoransom, pastom za zube i tamponima, ispunivši svaki slobodan prostor slatkišima i grickalicama.

Drugu kutiju napunili su vitaminskim preparatima i čistim čarapama. Nijedan od paketa, poslanih prije gotovo mjesec dana, nije stigao na odredište.

„Imamo najjaču vojsku na svijetu“

„Imamo najjaču vojsku na svijetu. Ne biste smjeli ostajati bez hrane i ne bi smjelo biti nemoguće primiti poštu na brodu“, rekao je 63-godišnji Dan, koji je i sam služio u marincima. „Jedna prednost koju smo imali nad našim protivnicima bila je ta što smo hranili svoje ljude.“

Majka iz Teksasa, čiji je sin mornar također na Tripoliju, rekla je da ju je uhvatila panika kada je čula da je gladan. Njena porodica do sada je potrošila najmanje 2000 dolara na pakete pomoći, no nijedan nije stigao.

U porukama koje je podijelila s novinarima, mornar je napisao da članovi posade jedu kad mogu i dijele hranu ako neko dobije više. „Zalihe će biti vrlo niske“, napisao je 11. marta, dodavši da ne očekuju posjete lukama do povratka s misije. „Moral će biti na historijski niskom nivou.“

Karen Erskine-Valentine, pastorica iz Zapadne Virginije, kaže da ju je uznemirila priča člana njene zajednice čiji je sin na brodu USS Abraham Lincoln. „Hrana je neukusna, nema je dovoljno i stalno su gladni“, rekla je. „To vam jednostavno slama srce.“

Njena zajednica prikupila je i poslala 18 kutija pomoći. „Objavila sam da im treba ljubavi i hrane. U roku od dva dana imala sam 18 kutija.“ Samo poštarina koštala je najmanje 540 dolara. Šest paketa je, prema podacima o praćenju, 14. aprila stiglo u Tokio, ali još nisu dostavljeni na brod.

Vojska: Dostavu smo obustavili zbog ratnih uvjeta

Američka poštanska služba privremeno je obustavila dostavu na 27 vojnih poštanskih brojeva nakon što su Sjedinjene Američke Države i Izrael napali Iran. Iz vojske poručuju da se kraj obustave ne nazire, uprkos prekidu vatre.

Bojnik Travis Shaw, glasnogovornik vojske, izjavio je za USA Today da je dostava obustavljena početkom aprila „zbog zatvaranja zračnog prostora i drugih logističkih posljedica sukoba“. Pošiljke koje su već bile u tranzitu čuvaju se u sigurnim poštanskim ili vojnim objektima „za buduću dostavu kada se usluga ponovno uspostavi“.

Obustava je „na snazi do daljnjeg“, dodao je Shaw. „Nastavak poštanskih usluga ovisi o ponovnom otvaranju zračnog prostora od strane civilnih vlasti i procjeni regionalne prometne i distribucijske stabilnosti od strane zapovjednika područja.“ Nijedna pošiljka se ne vraća pošiljatelju. Pentagon nije odgovorio na upit o obustavi pošte i izvještajima o nestašici hrane na brodovima.

Ratna svakodnevica na moru

Brod USS Tripoli na moru je više od mjesec dana otkako je napustio matičnu luku u Japanu. Prema Središnjem zapovjedništvu SAD-a, 3500 mornara i marinaca na Tripoliju i njegova dva prateća broda zaduženo je za provođenje američke blokade brodova koji napuštaju iranske luke.

USS Abraham Lincoln i USS Gerald Ford druga su dva nosača aviona u regiji, a treći, USS George H.W. Bush, na putu je prema tom području.

Neki ratni brodovi na moru su znatno duže. USS Gerald Ford je 15. aprila oborio rekord za najduže raspoređivanje nosača aviona od Hladnog rata – 295 dana. Brod je 23. marta pristao u zaljevu Souda na Kreti radi održavanja, a vojska je saopćila da je na brodu izbio požar u praonici te da su ga mučili problemi s vodovodnim instalacijama.

Odgode u dostavi paketa vojnicima uobičajene su tokom ratova, kaže Lynn Heidelbaugh, kustosica u Nacionalnom poštanskom muzeju Smithsonian. Iako se ne sjeća potpune obustave dostave poput ove, napominje da to ne znači da se slične stvari nisu događale i ranije, posebno u vrijeme prije interneta. „Uvijek postoje vanredne okolnosti“, rekla je. „To je daleko složenije od domaće pošte.“

Povjesničar Poštanske službe Steve Kochersperger potvrdio je da su „prekidi i kašnjenja u poštanskim uslugama bili dio svakog američkog sukoba od Rata za nezavisnost“. Pritom je istakao „ogroman zaostatak pošte nakon invazije na Dan D 1944. godine“.

Paketi čekaju u dnevnim boravcima

Karen Turgeon iz Massachusettsa, koja organizira godišnje prikupljanje paketa za vojnike, organizirala je vanrednu akciju za četvoricu članova zajednice poslanih na Bliski istok. Nijedan paket nije stigao, pa su se preusmjerili na ostavljanje poruka ohrabrenja i cvijeća porodicama vojnika.

Dawn Penrod iz Marylanda prije dvije sedmice provela je sat vremena u pošti pokušavajući poslati paket nećaku stacioniranom u Bahreinu. U paketu su bile energetske pločice, slatkiši, domaći kolači, keksi, križaljke i igre. No, poštanski službenik rekao joj je da ne može poslati paket na navedenu vojnu adresu.

Napustila je poštu s paketom u rukama. „Sjedi u mojoj dnevnoj sobi i čeka“, rekla je. Drugi članovi njene udruge, koji decenijama šalju pakete vojnicima, kažu da nikada nisu doživjeli ovakva kašnjenja. „Uvijek su uspijevali dostaviti poštu i pakete“, kazala je Penrod. „Jednostavno ne znam zašto to sada ne mogu.“