Historičar tvrdi: U SAD-u dolazi do velike promjene: To je najlošija vijest za Izrael
Dogovoreni dvosedmični sporazum o prekidu vatre na Bliskom istoku već jučer je djelovao krhko, s obzirom na to da je Izrael pokrenuo veliko bombardovanje Libanona. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da izraelska kampanja nije završena, dok je Bijela kuća insistirala na tome da američki predsjednik Donald Trump neće popustiti iranskim zahtjevima.
U Libanonu je jučer ubijeno više od 250 ljudi u više od 100 izraelskih napada. Samo u Bejrutu stradalo je više od 90 ljudi, dok Bijela kuća i Izrael tvrde da se dvosedmično primirje dogovoreno s Iranom ne odnosi na Libanon. Iran i Pakistan, koji je pomogao u posredovanju, s tim se ne slažu.
Rat na Bliskom istoku za RTL Direkt komentarisao je historičar Tvrtko Jakovina.
Trump je zaprijetio da će cijela jedna civilizacija zauvijek nestati. Jeste li vi to shvatili kao nuklearnu prijetnju?
Mnogi su to shvatili najtežim riječima koje su se mogle izreći. To se ne očekuje ne samo od šefa supersile koja ima potencijal nekoga uništiti, nego je i kontekst bio izuzetno dramatičan. Mislim da će to, kada ovaj rat završi i kada prođe mnogo vremena, ostati jedna od onih izjava kojima ćemo se vraćati godinama – rekao bih decenijama, pa i duže.
Taman kada smo pomislili da je nastupilo primirje, otvoren je Hormuz, a onda je Izrael napao Libanon. Je li Netanyahu namjerno išao protiv Trumpa?
Izrael vjerovatno nije zadovoljan ovim primirjem. Koliko znamo, predsjednik Trump je predsjednika vlade Netanyahua nazvao neposredno prije sklapanja tog, sada vidimo, manjkavog primirja. Nakon toga je uslijedila akcija koja je po broju poginulih bila najkrvavija od početka ovog sukoba i uporediva s onim što se dogodilo u operaciji „Pageri“, kada je Hezbolah doživio težak udarac.
Šta kažete na pregovore Amerike i Irana, kao da ne pregovaraju jedni s drugima...
Stalno stižu oprečne informacije. Ne znamo koja je osnova tih pregovora. Ono što je Iran ponudio, Trump je u jednom trenutku rekao da je prihvatljivo kao početna tačka. Vidjet ćemo kakav će ishod za svoju karijeru, ali i za svijet, izvući J.D. Vance, koji je sada određen za glavnog pregovarača.
On je osoba koja je u američkoj administraciji, navodno u najužem krugu, bila među onima koji su bili protiv započinjanja sukoba, smatrajući da je nepripremljen i da nema garancija da će se stvari promijeniti. Možda nije očekivao da će se razvijati baš ovako.
Trump na neki način sada prijeti NATO-u, traži od evropskih zemalja da se vojno angažuju u Hormuškom moreuzu...
To neće biti jednostavno. Ovo nije bila akcija koja je bila usaglašena s NATO savezom. Ovo nije bila akcija u kojoj evropske zemlje imaju jasan razlog da se na taj način uključe. Međutim, to je još jedan potez koji će NATO i kolektivni Zapad dodatno podijeliti. To se naslućivalo već neko vrijeme, a sada se gura prema tački – ako ne potpunog pucanja, onda sigurno ozbiljnog preslagivanja NATO-a.
NATO ne mora nestati, kao što nisu nestali ni Ujedinjeni narodi ni druge multilateralne organizacije, ali može izgubiti na snazi i važnosti. Ako imate nezainteresovanog glavnog aktera, onda više nemate savez kakav smo imali do sada.
Najglasniji evropski kritičar Trumpa je Pedro Sanchez, sada su protiv njega i Giorgia Meloni, Pirc Musar i Merz. Ima li Evropa sada „kičmu“?
Nisam siguran. Evropa se s ovim poluultimatumom oko Hormuza, da se treba angažovati, ponovo nalazi u situaciji da se mora odrediti prema onome što američki predsjednik traži, uz tako veliki ulog. Postoje glasovi protiv, ali to još ne znači jedinstvenu i čvrstu poziciju. To više ukazuje na početak procesa preslagivanja nego na jasnu snagu ili jedinstvo.
Šta je s brojnim dosadašnjim Trumpovim pristalicama, saradnicima, republikancima, MAGA pokretom? Okreću mu leđa...
Što se tiče javnog mnijenja, imamo dva važna podatka. Prvo, ankete u Izraelu pokazuju da Netanyahu i njegova koalicija dobijaju oko 50 od 120 mjesta u Knesetu kada bi sada bili izbori, a 46% Izraelaca smatra da je rat s Iranom bio neuspješan ili su nezadovoljni njegovim ishodom.
S druge strane, u Sjedinjenim Američkim Državama dolazi do velike promjene – više od 50% republikanaca mlađih od 50 godina više ne smatra Izrael saveznikom. To je vjerovatno najlošija vijest za Tel Aviv, jer Izrael može opstati i sa snažnim Iranom, ali bez podrške SAD-a to je sasvim drugačija situacija. Ti trendovi ne izgledaju optimistično.
Kako biste procijenili ko u ovom trenutku pobjeđuje u ratu u Iranu?
Mnogi su zaključili da je Iran promiješao strateške karte i da je u boljoj poziciji nego prije početka rata. Međutim, možete nanijeti ogromnu štetu protivniku, a da pritom niste strateški pobjednik. Kao u Drugom svjetskom ratu – Sovjeti su izgubili više vojnika pa su pobijedili Nijemce; Japanci su ubili više ljudi u Indoneziji pa su na kraju izgubili rat. Tako i ovdje, moguće je da taktički rezultati ne odražavaju konačan ishod. Situaciju treba pratiti dalje.
