Prave starinske mekike: Unutra šupljikave, korica tanka i hrskava, a gotove su za tren oka

Saznajte kako da napravite prave starinske mekike. Svi trikovi za savršeno šupljikavo tijesto koje podsjeća na bakinu kuhinju.

Sve smo barem jednom završile s tijestom koje je spolja prepečeno, a unutra gnjecavo, ili još gore – toliko masno da vam presjedne doručak. Napraviti starinske mekike koje su unutra šuplje kao krofne, a spolja tanke i hrskave, nije stvar puke sreće, već nekoliko preciznih poteza koje su naše bake radile rutinski.

Ako vam se dešavalo da uštipci budu teški i „popiju“ pola flaše ulja, problem je najčešće u temperaturi vode ili trenutku kada ih spuštate u tiganj. Prava tajna je u tome da dobijete one velike mjehuriće koji se odmah naduvaju, ostavljajući unutrašnjost praznom i laganom, baš kako nalaže recept star decenijama.

Zlatna pravila za tijesto koje uvijek uspijeva

Da bi tijesto bilo baš onako „vazdušasto“, ne smije biti pretvrdo niti ga smijete „mučiti“ predugim miješenjem. Starije domaćice iz Vojvodine, koje su majstori za tijesta, uvijek kažu da se brašno mora bar jednom prosijati.

Taj mali trud unosi vazduh u smjesu, što je ključno da bi se kasnije stvorili oni čuveni mjehurići. Kvasac, bio on svjež ili suhi, uvijek potopite u mlaku vodu, nikako vrelu, jer prevelika toplota uništi moć narastanja.

Etnolozi koji su bilježili naše običaje često napominju da su se prave starinske mekike nekada pekle isključivo na masti. Danas to radimo na ulju, ali jedna kašika masti u samom tijestu pravi čuda – ono bude mekše i ostaje svježe satima.

Važno je da vam tijesto bude ljepljivo pod prstima, jer ako dodate previše brašna, dobićete običan hljeb, a ne šupljikavu poslasticu.

Kako se prže starinske mekike bez upijanja ulja

Najveći strah u kuhinji je da tijesto ne povuče previše masnoće i ne postane teško za stomak. Iskusne kuharice se kunu u jedan trik koji se prenosi s koljena na koljeno – čašica jake domaće rakije.

Alkohol ispari tokom prženja, ali napravi nevidljivu barijeru koja ne dozvoljava ulju da prodre duboko. Tako dobijete onu savršenu, suvu koricu koja puca pod zubima.

Kod samog prženja nemojte štedjeti na ulju; ono mora biti duboko da bi tijesto moglo slobodno da pliva. Ako mekike spustite u hladno ulje, one će ga upiti kao sunđer.

S druge strane, ako je vatra prejaka, izgorit će spolja, a unutra ostati sirove. Najbolji test je da ubacite komadić hljeba – ako odmah počne ravnomjerno da cvrči, temperatura je idealna.

Mjera koja se decenijama ne mijenja

Za jednu dobru turu doručka koja će nahraniti cijelu porodicu, biće vam potrebno oko 45 minuta i ovi osnovni sastojci:

500 g mekog brašna (tip 400 ili 500)
300 ml mlake vode
pola kockice svježeg kvasca (oko 20 g)
jedna kašičica šećera
jedna kašičica soli
jedna kašika rakije ili jabukovog sirćeta
ulje za prženje

Postupak je jednostavan: u mlakoj vodi sa šećerom razmutite kvasac i sačekajte da zapjeni. U posudu s brašnom dodajte so, kvasac i kašiku rakije, pa zamijesite mekano tijesto. Pokrijte ga krpom i ostavite oko pola sata da naraste. Kad se udvostruči, nauljite ruke, kidajte komadiće i lagano ih razvucite prije nego što ih spustite u vrelo ulje.

Najveće greške koje kvare starinske mekike

Najčešće pogriješimo kada pokušavamo „ukrotiti“ tijesto dodavanjem brašna da se ne bi lijepilo. To je greška – radnu površinu i ruke mažite uljem, nikako brašnom.

Također, dok ih pržite, nemojte ih bockati viljuškom. Svaka rupica je put za ulje da uđe tamo gdje ne treba.

Ako volite da eksperimentišete, dio vode možete zamijeniti jogurtom. Njegova kiselost dodatno pomaže kvascu, pa mekike budu još mekše i vazdušastije.

Na kraju, poslužite ih uz džem od kajsija ili domaći sir – to je ukus koji vraća u djetinjstvo.