Kako Iran može da napadne Evropu i koliko daleko lete iranske rakete?
Dok Iran ratuje protiv Izraela i SAD-a, sve češće u svojim prijetnjama spominje i Evropu, tvrdeći da su evropske države podstakle napade na Teheran.
Iako su mnoge zemlje zapadne Evrope podržale akcije Izraela i SAD-a, pojedine poput Španije osudile su jednostranu odluku o napadu, tvrdeći da je riječ o potezima koji nisu u skladu s međunarodnim pravom, piše Nova.rs.
Ipak, prijetnja Irana Evropi sada je veća, pa se postavlja pitanje koliko snažno i na koji način Iran može ugroziti sigurnost evropskih zemalja.
Iranski arsenal
Iranski raketni program već dvije decenije predstavlja jedan od ključnih stubova vojne strategije Teherana. Uprkos gubicima tokom sukoba s Izraelom i napadima američkih i izraelskih snaga posljednjih godina, Iran i dalje posjeduje jedan od najvećih i najraznovrsnijih raketnih arsenala na Bliskom istoku. Procjene američke Centralne komande iz 2022. godine govorile su da Iran raspolaže s više od 3.000 balističkih raketa, dok dodatni kapacitet predstavljaju krstareće rakete i dronovi.
Nakon kratkog rata s Izraelom u junu 2025. i razmjene napada 2024. godine, procijenjeno je da je iranski arsenal smanjen na oko 1.500 projektila i oko 200 lansera, ali postoje jasni znakovi da Teheran ubrzano obnavlja zalihe i razvija nove sisteme.
Iranska strategija zasniva se prije svega na balističkim raketama srednjeg dometa, koje mogu nositi konvencionalne, ali i potencijalno nuklearne bojeve glave. Iako Iran tvrdi da nema nuklearni program, mnoge njegove rakete tehnički su sposobne nositi takvo oružje.
Među najvažnijim sistemima su:
Šahab-3 – jedna od najpoznatijih iranskih raketa srednjeg dometa, oko 1.300 kilometara;
Gadr – modernizirana verzija Šahaba-3 s dometom do 1.600 kilometara i poboljšanom preciznošću;
Emad – balistička raketa srednjeg dometa s dometom oko 1.700 kilometara, poznata po unaprijeđenom sistemu navođenja;
Sedžil – jedna od najnaprednijih iranskih raketa na čvrsto gorivo s dometom oko 2.000 kilometara, a prednost je što može biti lansirana mnogo brže nego stariji sistemi na tečno gorivo;
Horamšar – raketa velikog dometa koja prema procjenama može preći 2.000 kilometara, a uz lakšu bojevu glavu vjerovatno i više;
Hoveizeh – krstareća raketa s dometom do 1.300 kilometara, namijenjena preciznim udarima na infrastrukturu i vojne baze.
Pored toga, Iran razvija i hipersonične projektile, koji se kreću ogromnom brzinom i mijenjaju putanju, što ih čini mnogo težim za presretanje protivraketnom odbranom.
Koliko daleko mogu dosegnuti iranske rakete
Iran je 2015. godine sam sebi nametnuo ograničenje da njegove rakete ne prelaze domet od 2.000 kilometara. Međutim, stručnjaci upozoravaju da Teheran u svakom trenutku može odustati od tog ograničenja, a neki sistemi već sada teoretski mogu letjeti i dalje.
Domet od 2.000 kilometara znači da bi veliki dio jugoistočne Evrope mogao biti u potencijalnom radijusu udara.
Prema procjenama zapadnih sigurnosnih službi, u toj zoni nalaze se brojni evropski gradovi, među kojima su: Atina, Sofija i Bukurešt.
Širi radijus pokriva i dijelove centralne Evrope, pa bi u teoriji mogli biti obuhvaćeni: Beograd, Budimpešta, Beč, Bratislava i Varšava.
Spoljna granica tog dometa proteže se prema Jadranskom moru, obuhvatajući sjever Italije i približavajući se istočnim granicama Njemačke.
Iranski „spavači“
Stručnjaci upozoravaju i na opasnost od napada koje bi izveli potencijalni teroristi koji se već nalaze na evropskom tlu, takozvani „spavači“.
Njemačke sigurnosne službe i stručnjaci za ekstremizam upozorili su da bi se Evropa mogla suočiti s novim talasom napada nakon što je u Iranu izdata fatva povodom smrti ajatolaha Alija Hamneija, koji je ubijen u zajedničkom američko-izraelskom napadu. Berlin je zbog toga pojačao mjere sigurnosti, dok američke vlasti istražuju moguće terorističke incidente povezane s tim događajem, piše Euronews.com.
Fatvu je 1. marta izdao veliki ajatolah Naser Makarem Širazi, pozivajući muslimane na „sveti rat“ protiv Sjedinjenih Američkih Država i Izraela. U odluci, koju prenosi iranska državna agencija Tasnim, navodi se da svi muslimani imaju obavezu osvetiti „krv mučenika“, dok se Vašington i Tel Aviv označavaju kao glavni krivci za Hamneijevu smrt.
Stručnjaci upozoravaju da bi nova fatva mogla podstaći napade u Evropi. Istraživač ekstremizma Heiko Hainiš ocjenjuje da postoji „relativno visok rizik od spontanih napada pojedinaca, ali i aktiviranja takozvanih spavačkih ćelija“. Istraživač Nikolas Štokhamer smatra da fatva djeluje kao „katalizator“ koji može aktivirati postojeće mreže simpatizera i radikalnih pojedinaca širom Evrope.
Predsjednik njemačkog sindikata federalne policije Hajko Tegac upozorio je da nije isključeno da Iran pošalje operativce širom svijeta kako bi izveli napade na američke i izraelske ciljeve.
U međuvremenu su u Sjevernoj Americi zabilježena dva incidenta koja istražitelji ispituju kao moguće terorističke napade. U Ostinu, u američkoj državi Teksas, napadač je ubio dvije osobe i ranio 14 ljudi u jednom baru. FBI je identificirao osumnjičenog kao 53-godišnjeg Ndiagua Dijanja, naturaliziranog američkog državljanina porijeklom iz Senegala. Prema navodima policije, tokom napada nosio je odjeću s natpisom „Allahovo vlasništvo“ i simbolima iranske zastave, dok je u njegovom vozilu pronađen Kuran. Ipak, istražitelji upozoravaju da je osumnjičeni ranije imao problema s mentalnim zdravljem, pa još nije jasno da li je napad bio politički motivisan.
Istog dana pucano je i na boksersku salu u kanadskom Ričmond Hilu, čiji je vlasnik iransko-kanadski disident Salar Golami. Iako niko nije povrijeđen, Golami vjeruje da je napad bio pokušaj zastrašivanja protivnika iranskog režima.
Iako nema konkretnih obavještajnih podataka o neposrednim planovima za napade, njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova navodi da su sigurnosne službe u stanju visoke pripravnosti i da pažljivo prate razvoj situacije. Stručnjaci podsjećaju da je od Islamske revolucije 1979. godine u Evropi zabilježeno više od stotinu planiranih ili izvedenih napada povezanih s Iranom. Istovremeno, britanska služba MI5 krajem 2024. objavila je da je od 2022. spriječila ili istraživala čak 20 pokušaja napada povezanih s iranskim akterima u Velikoj Britaniji.