Jedan Netanjahuov poziv presudio: Ovako je donesena odluka o udaru na Iran
Telefonski razgovor američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua 23. februara označen je kao trenutak nakon kojeg je donesena odluka da se pokrene operacija protiv Irana u subotu, 28. februara. Prema navodima iz izvještaja, Netanyahu je u tom pozivu prenio informaciju da će se iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, zajedno s najvišim savjetnicima, okupiti na jednoj lokaciji u Teheranu u subotu ujutro, što je predstavljeno kao “prozor” za potencijalni udar na sam vrh iranskog rukovodstva.
U tekstu se navodi i da je CIA naknadno potvrdila obavještajne podatke koje je dostavila izraelska strana, nakon čega je cijela priča dobila dodatnu težinu u američkom vrhu. Istovremeno, dio zvaničnika je procjenjivao koliko su informacije pouzdane i da li je operacija izvodiva bez većeg rizika.
Iako se razmatralo da se udar izvede sedam dana ranije, operacija je odgođena zbog obavještajnih i operativnih razloga, među kojima su bili i nepovoljni vremenski uslovi, ali i logistička priprema. U istom kontekstu spominje se da je Trump odlučio da u obraćanju o stanju nacije pred Kongresom ne stavi Iran u prvi plan, kako se ne bi izazvala dodatna uzbuna u Teheranu i kako bi se izbjeglo da se iranski vrh “razbije” i skloni prije nego što napad postane realno izvediv.
Istog dana, Trumpovi izaslanici Jared Kushner i Steve Witkoff javili su se iz Ženeve nakon višesatnih razgovora s iranskim predstavnicima, uz procjenu da diplomatija nije donijela napredak. Nakon što je, prema ovoj verziji događaja, zaključeno da pregovori nisu dali rezultat i da su obavještajni podaci dovoljno čvrsti, Trump je u petak u 15:38 po istočnoameričkom vremenu izdao konačnu naredbu za napad.
U izvještaju se otvara i dilema da li su pregovori s Iranom bili iskren pokušaj diplomatije ili “paravan” za kupovinu vremena dok se gomilaju vojne snage u regiji. Kao dodatni detalj navodi se da je Witkoff tokom razgovora čuo iranske predstavnike kako se hvale sposobnošću proizvodnje čak 11 nuklearnih bombi, što je, prema toj interpretaciji, dodatno učvrstilo uvjerenje da je diplomatija iscrpljena.
