7 vrsta povrća koje se ne đubre nikad: Rastu samo od vode i sunca

Povrće koje zahtijeva malo ili nimalo đubriva san je svakog baštovana. Ako želite jednostavniji uzgoj i manje brige oko prihrane, ove vrste su pravi izbor:

1. Korjenasto povrće – repa, cvekla, rotkvice, mrkva

U suštini, sve što raste pod zemljom najbolje uspijeva u siromašnijem zemljištu. Mrkva, cvekla, paškanat, rotkva i repa ne vole previše azota.

Ovo je jedna od rijetkih situacija u kojoj đubrenje može dati suprotan efekat od željenog. Višak azota podstaći će bujno lišće iznad zemlje, dok će korijen ostati slabije razvijen. Iako je lišće cvekle ukusno, ipak želimo i dobar korijen. Ovim biljkama obezbijedite rastresitu, dobro dreniranu zemlju i ne brinite previše o dodatnoj prihrani.

2. Grah i grašak – mahunarke

Mahunarke su poznate po sposobnosti da same obogaćuju zemljište azotom. Uz pomoć bakterija roda Rhizobium u svojim korijenskim kvržicama, one vežu azot iz vazduha i pretvaraju ga u oblik dostupan biljkama.

Zahvaljujući toj prirodnoj „saradnji“, grah i grašak rijetko zahtijevaju dodatno đubrivo.

3. Lukovi – crni luk, bijeli luk, sremuš

Povrće iz porodice lukova veoma je osjetljivo na višak azota u zemljištu. Ako ga ima previše, biljke će razviti obilno lišće, ali neće formirati kvalitetne lukovice.

Zato crni luk, bijeli luk i sremuš uglavnom ne treba dodatno đubriti, posebno ako je zemlja već solidnog kvaliteta.

4. Zelena salata i špinat

Iako uzgajamo njihovo lišće, s đubrivom treba biti umjeren. Previše hranjivih materija može dovesti do prebrzog rasta, pa listovi postaju krhki i gube na kvalitetu okusa.

Umjesto hrskave i svježe salate, možete dobiti gorke listove. Najbolje što možete učiniti za salatu i špinat jeste redovno zalijevanje i umjereno plodno tlo – bez pretjerane prihrane.

5. Rukola i drugo lisnato začinsko bilje

Kod biljaka koje uzgajamo zbog njihovog izraženog, pikantnog ukusa, đubrivo može umanjiti aromu. Kao i kod salate i špinata, prebrz rast znači slabiji i blaži ukus.

Rukola i slično lisnato začinsko bilje najbolje uspijevaju u umjereno plodnom zemljištu, bez pretjeranog dodavanja hranjivih materija.

6. Krompir

Kod krompira su fosfor i kalijum važniji od azota za razvoj zdravih i kvalitetnih gomolja. Previše azota može povećati rizik od truljenja jer uzrokuje tanju koru.

Tanja kora znači da će svaka ogrebotina lakše propustiti bakterije, što dovodi do bržeg kvarenja. Ako planirate skladištiti krompir, čvrsta i deblja kora je od presudne važnosti.

7. Začinsko bilje

Mnoge začinske biljke možete posaditi jednom i one će godinama rasti na istom mjestu. Njihova aroma potiče od eteričnih ulja, a intenzitet ukusa zavisi upravo od njihove koncentracije.

Previše hranjivog, bogatog zemljišta podstiče brz rast, ali smanjuje količinu eteričnih ulja u biljci. Tako bosiljak može izgledati bujnije i veće, ali će njegov ukus biti slabiji.

U vrtlarstvu često vrijedi pravilo: manje je više. Umjereno đubrenje i dobro pripremljeno zemljište često daju najbolje i najukusnije rezultate.