Zašto američka mornarica potapa svoje brodove: SINKEX kao poruka rivalima
Američka ratna mornarica povremeno radi nešto što na prvi pogled djeluje nelogično: uzme vlastiti, već povučeni ratni brod, odvuče ga daleko od obale i namjerno ga potopi. Ova praksa ima ime – SINKEX (vježba potapanja) – i koristi se kao realan test oružja, taktike i izdržljivosti brodova u uslovima koji se ne mogu vjerno simulirati u laboratoriji ili na kompjuteru.
Suština SINKEX-a je jednostavna: umjesto gađanja “metom” koja je napravljena samo za vježbu, koristi se pravi brod. Time se dobija ono što je vojsci najvažnije – konkretan podatak koliko trup može trpjeti udare, kako se ponašaju sistemi kada su pogođeni i kakve posljedice imaju različite vrste municije. Vježba je ujedno i prilika da posade uvježbaju borbene procedure u realnom okruženju, gdje nema “virtualnih pogodaka”, nego stvarne štete.
Jedan od najpoznatijih primjera u novije vrijeme vezan je za bivši USS Cleveland, dekomisionirani amfibijski transportni dok, koji je tokom velike vježbe u Pacifiku odvučen na otvoreno more i uništen kao meta. Takvi događaji su rijetki i zato predstavljaju izuzetno važan izvor informacija za mornaricu, ali i jasan signal potencijalnim protivnicima da SAD ozbiljno uvježbavaju scenarije pomorskog sukoba.
Ovakve vježbe nose i osjetljiv dio priče: ekologiju. Zato se prije potapanja brodovi temeljno čiste – uklanjaju se gorivo, ulja, opasne hemikalije i materijali koji bi mogli zagađivati more. Lokacija se bira tako da ne ugrožava ribarstvo, staništa ili osjetljive morske zone, a prostor se zatvara i civilni saobraćaj se uklanja iz područja vježbe. Tek nakon toga se ide u završnu fazu – bojevo gađanje i potapanje.
Osim obuke, SINKEX se u javnosti često tumači i kao demonstracija moći – svojevrsno upozorenje Rusiji i Kini. Poruka je da američka mornarica ne “vježba na papiru”, nego provjerava efikasnost oružja i taktike na stvarnoj meti, u realnim uslovima, te da je spremna za najteže scenarije ako bi došlo do eskalacije na moru.
Na kraju, potapanje vlastitih brodova nije impuls ili spektakl, nego hladan, planski vojni alat: naučiti koliko brodovi mogu izdržati, provjeriti kako se oružje ponaša u praksi, uvježbati posade i poslati poruku da se spremnost gradi na iskustvu, a ne na teoriji.
