Kako prepoznati zavidne ljude: Jedna stvar ih odaje, a da toga nisu ni svjesni

Zavist je čudna i podmukla emocija. Ne pravi buku, ne oglašava se glasno, već se tiho i neprimjetno prikrada čovjeku, nagriza ga iznutra i pretvara tuđu radost u vlastito nezadovoljstvo.

Smatra se jednim od sedam smrtnih grijehova – i to s razlogom. Pohota, proždrljivost, lijenost, škrtost, ponos i bijes jesu opasni, ali zavist ima posebno prikriven i razarajući učinak.

Javlja se onda kada tuđa dostignuća, uspjesi ili sretne okolnosti osvijetle naše slabosti, nesigurnosti i neostvarene snove. I ne svodi se samo na želju da imamo ono što drugi posjeduju – zavist je često tihi, gotovo nesvjesni bijes zbog tuđe sreće ili uspjeha u sadašnjem trenutku.

Zavidna osoba tuđu radost lako doživljava kao uzrok vlastite boli.

„Ako se pojavi neko ko je spreman da pomjera planine, drugi će ga sigurno slijediti – i biti spremni da mu zavrnu vrat“, ironično je primijetio Mihail Žvanetski.

I zaista, zavist se ne izražava samo riječima. Ona živi u postupcima, skrivenoj agresiji, bolnom pogledu i neizgovorenoj želji: „Neka mu ne ide.“ Ova emocija lako opterećuje čovjeka, truje misli, odnose i najbliže veze. Onaj ko je opsjednut zavišću najčešće je duboko nesretan i pokušava svoju unutarnju tugu prenijeti na druge.

Priča koja uči

Jedna stara priča, gotovo nalik bajci, savršeno oslikava prirodu zavisti.

U dalekom kraljevstvu živio je kralj koji je želio saznati šta je razornije – zavist ili pohlepa. Okupio je najzavidnije i najškrtije ljude iz cijelog kraljevstva i rekao im:

„Svako od vas može tražiti šta god želi, ali zapamtite – drugome ću dati dvostruko više.“

Škrtac je oklijevao, jer je svaka želja značila i gubitak. Zavidna osoba, međutim, reagovala je radikalno:

„Želim da mi se iskopa jedno oko.“

Taj odgovor pokazuje koliko zavist može biti destruktivna i dokle ljudska psiha može ići pod njenim utjecajem. Spremnost da sami patite samo da biste drugome nanijeli veću patnju – u tome leži snaga, ali i opasnost zavisti.

Mudrost velikana o zavisti

Mnogi mislioci prepoznali su razornu moć ove emocije.

„Ako je radost u kući, raduj se tiše. Zavist vreba u blizini i možda čak i sluša“, zapisao je Omar Hajam.
Protojerej Nikolaj Gurjanov dodaje: „Nikada nemojte previše govoriti drugima o sebi. U trenucima zavisti slijepi počinju da vide, nijemi da govore, a gluhi da čuju.“

Ove riječi podsjećaju da zavist ne truje samo odnose s drugima, već čovjeka lišava unutarnjeg mira, sigurnosti i radosti života. Ona polako nagriza povjerenje, prijateljstvo i osjećaj ispunjenosti.

Onoré de Balzac u romanu Bračni ugovor jasno objašnjava kako zavist djeluje na različite ljude:

„Zavist gura bezvrijedne ljude na sitna i podla djela, a dostojne ljude podstiče na rivalstvo.“

Drugim riječima, zavist ne razara one koji su samopouzdani, pošteni i posvećeni vlastitom razvoju. Umjesto da umanjuju druge, zreli ljudi taj osjećaj koriste kao podsticaj da nadmaše sami sebe.

Kako se nositi sa zavišću

Svi smo barem jednom osjetili zavist. Ključno je da joj ne dopustimo da nas uvuče u krug negativnih misli. Izbjegavajte stalno poređenje s drugima i pretjerano praćenje tuđih uspjeha. Mnogo je zdravije slaviti vlastite male pobjede, priznati sebi postignuća i postavljati nove ciljeve.

Zavist se može preobraziti u energiju – neka postane gorivo za vaš rast i motivaciju, a ne oružje protiv drugih. Sreća nije odsustvo zavisti, već sposobnost da vlastite emocije usmjerimo ka stvaranju, a ne ka uništavanju, piše Stil.

Na kraju, kako kaže Balzac, dostojan čovjek ne grize tuđi uspjeh – on gradi vlastiti put, vrijedan poštovanja i istinske radosti.