Najopasnije doba od Hladnog rata: Ključna članica NATO-a označila SAD kao prijetnju!
Država poznata po geopolitičkoj jasnoći i pragmatičnom pristupu pitanjima odbrane često ispred ostalih zemalja EU, postala je prva članica bloka koji je SAD zvanično klasifikovala kao potencijalnu prijetnju, ravnopravnu sa drugim rivalskim silama.
(Za Novi magazin piše Jicak Gitelman, bivši visoki službenik UN-a)
Danska vojna obavještajna služba (Forsvarets Efterretningstjeneste, FE) objavila je svoj godišnji izvještaj o strateškim i bezbjednosnim rizicima, ključni referentni dokument za političke i vojne vlasti Kraljevine. Po prvi put od svog osnivanja, Sjedinjene Američke Države se izričito navode kao izvor strateške zabrinutosti.
Ova procjena zasniva se na najnovijem izvještaju FE-a, koji identifikuje takozvane „perspektive“ koje treba pratiti – dugoročne dinamike sposobne da destabilizuju Kraljevinu, sjever Evrope i kontinent u cijelini.
Situacija je opisana kao „posebno ozbiljna i dugotrajna“, naglašava direktor FE-a Thomas Ahrenkiel, koji u predgovoru upozorava:
"Kraljevina Danska suočava se sa prijetnjama i bezbjednosnim izazovima najozbiljnijim od završetka Hladnog rata".
On ukazuje na istovremeno preklapanje kriza bez presedana, navodeći „pojačanu konkurenciju velikih sila na Arktiku, otvorenu ambiciju Kine da preoblikuje svjetski poredak i trajnu prijetnju transnacionalnog terorizma“.
Glavna zabrinutost - Rusija
Glavna zabrinutost danskih analitičara ostaje Moskva, koja se smatra najvjerodostojnijom direktnom vojnom prijetnjom Evropi. Prema procjenama FE-a, sukob u Ukrajini će se nastaviti i poslije 2025, pri čemu se ističe da ruski diplomatski signali prikrivaju strategiju maksimalnog pritiska.
Izjave koje formalno zagovaraju pregovore prate, prema izvještaju, „izuzetno široki i neupitni zahtjevi“ prema Kijevu i NATO-u, bez ikakvih naznaka stvarne spremnosti na kompromis ili deeskalaciju.
Još više zabrinjavajuće je što FE opisuje Rusiju kao državu koja se „metodično priprema za direktnu konfrontaciju sa NATO-om“ ubrzanim ponovnim naoružavanjem, restrukturiranjem privrede oko ratnih potreba i militarizacijom cjelokupnog civilnog društva.
Vojna obuka je sada institucionalizovana, obavezna na različitim nivoima obrazovanja i integrisana u velika javna preduzeća i strateške administracije.
Kremlj vodi masovnu, centralizovanu propagandnu kampanju čiji je cilj kreiranje trajnog osjećaja opsade i duboko ukorenjenog antizapadnog raspoloženja. Prema FE-u, Rusija „ideološki oblikuje nove generacije u uvjerenju da je sukob sa Zapadom neizbježan i egzistencijalan“.
Ova strukturna indoktrinacija, upozoravaju analitičari, nadživjet će sadašnji režim: čak bi i nasljednik Vladimira Putina zatekao društvo psihološki pripremljeno za konfrontaciju.
Industrijski gledano, Rusija od 2024. proizvodi više municije, oklopnih vozila i raketa nego što ih troši na ukrajinskom ratištu. Ukoliko bi se sukob zamrznuo ili okončao, ova proizvodna sposobnost na ratnom nivou učinila bi Moskvu još opasnijom vojnom silom, naspram Evrope koja se ocjenjuje kao spora, podijeljena i nedovoljno naoružana.
Izvještaj također naglašava kontinuisani ruski hibridni rat, koji uključuje sofisticirane cyber napade, kampanje dezinformisanja, ometanje GPS sistema, sabotaže kritične infrastrukture, kao i industrijsku i vojnu špijunažu.
Danske službe navode da ruske mreže decenijama djeluju na evropskom tlu, prije svega ciljajući odbrambene tehnologije, energetiku i telekomunikacije. Posebno se pominje upad ruskih dronova u poljski vazdušni prostor krajem 2025., opisan kao „proračunata provokacija“ sa ciljem testiranja kredibiliteta i spremnosti NATO-a.
Američke ambicije - novi zabrinjavajući faktor
Najpotresniji element izvještaja jeste uvrštavanje SAD-a među faktore rizika – historijska prekretnica u evropskom poimanju transatlantske bezbjednosti.
Danske zabrinutosti fokusirane su na dvije glavne ose: prvo, američke ambicije na Arktiku, ključnom regionu za pomorske rute, prirodne resurse i vojno odvraćanje. FE ukazuje na „rastući strateški interes SAD-a za Grenland“, autonomnu teritoriju Danske, podsjećajući na ranije izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućoj kupovini. Ovo pojačano interesovanje povećava rizike od špijunaže, političkog pritiska i cyber napada, ne samo na Grenland, već na čitavo Kraljevstvo.
Drugo, dovodi se u pitanje pouzdanost Vašingtona kao krajnjeg garanta evropske bezbjednosti. FE strahuje da bi dalja povlačenja američkih trupa sa kontinenta Moskva mogla protumačiti kao znak slabosti, što bi podstaklo agresivniju politiku. Šire posmatrano, izvještaj kritikuje rastući američki unilateralizam, ističući da on „više ne isključuje upotrebu vojne ili ekonomske sile, čak ni prema saveznicima“, te da koristi trgovinske pritiske i sankcije kao političko sredstvo.
Ova analiza oslikava sumorni portret Evrope stegnute u klješta, suočene sa istovremenim, višeslojnim i međusobno povezanim prijetnjama, u kojima se jučerašnje strateške izvjesnosti urušavaju.
Tradicionalni savezi slabe, protivnici jačaju, a prijetnje danas mogu dolaziti kako od otvorenih rivala, tako i od historijskih partnera. Izvještaj svjedoči o dubokoj promjeni evropskog bezbjednosnog poretka, obilježenoj trajnom nestabilnošću i temeljnim preispitivanjem geopolitičkih ravnoteža.
