Očaj u Čovićevim redovima: „Komšić bi po Ustavu trebao predstavljati Hrvate, no ne može jer...“

– Što Bosna i Hercegovina ima, „to nigdje nema“, rekli bi Mostarci. U parlamentarnim demokratijama pravila su toliko jasna da ih je teško ne znati. Stranka ili stranke koje osiguraju natpolovičnu većinu u parlamentu, ako je on jednodoman, biraju vladu. Vlada parlamentu predlaže zakone, parlamentarna većina ih usvaja, a vlada ih provodi.

Kada se neka stranka raziđe s ostalim koalicijskim partnerima, napušta vlast i prelazi u opoziciju. Ako njihov odlazak dovede do gubitka većine u parlamentu – vlada pada. Ako premijer ne može osigurati novu većinu, podnosi ostavku ili se vladi izglasava nepovjerenje. U takvim okolnostima šef države povjerava mandat kandidatu koji može osigurati natpolovični broj ruku u parlamentu. Ukoliko ni to ne uspije, raspisuju se prijevremeni izbori, piše Milan Šutalo, urednik HMS-a, medijskog glasila Čovićevog HDZ-a.

– Dio vladajuće većine, sarajevska Trojka, raskida partnerstvo s drugim dijelom koalicije – SNSD-om – i sklapa savez s opozicijom iz Republike Srpske. Već godinu dana bezuspješno pokušava izbaciti SNSD iz vlasti i uvesti nove partnere.

Umjesto da se, kao što je uobičajeno, u Parlamentu raspravlja o zakonskim prijedlozima koje je usvojilo Vijeće ministara (vlada), dio vladajuće većine (sarajevska Trojka) zajedno s opozicijom iz jednog entiteta (banjalučka Trojka) kreira vlastite zakone. Ti prijedlozi prolaze u Zastupničkom domu, ali ih, po pravilu, obara Dom naroda.

I tako u krug. Različite skupine zastupnika u Zastupničkom domu predlažu različite zakone, koje koriste kao alat za vlastiti politički PR i optuživanje protivnika za blokiranje države, evropskog puta i drugih tema. Rezultat tog haosa je da BiH već godinu dana nije uspjela usvojiti ni dva, odavno gotovo usuglašena, evropska zakona. Nikakvo čudo, kada je na vlasti raspala koalicija čiji segmenti vode međusobne političke ratove, a nikome ne pada na pamet napustiti vlast – kao što bi to bilo u demokratskim državama.

Slična je situacija i u izvršnoj vlasti – Vijeću ministara. Dio vladajuće većine, bošnjačka Trojka, svim silama pokušava za ministra sigurnosti postaviti Nebojšu Vukanovića, čelnika opozicione Liste za pravdu i red iz Republike Srpske, čemu se ostatak koalicije protivi. To traje već deset mjeseci. Uprkos neuspjehu, nastavljaju po starom, koristeći situaciju kao politički alat za optuživanje drugog koalicijskog partnera – HDZ-a BiH – da pomaže SNSD-u u blokadi evropskog puta.

Uz paraliziranu zakonodavnu i izvršnu vlast, i treća grana – šef države, odnosno tročlano Predsjedništvo – djeluje kao raštimani orkestar. Srpska članica Željka Cvijanović vodi verbalni rat s dvojicom bošnjačkih članova Predsjedništva. Jedan od njih, Željko Komšić, po Ustavu bi trebao predstavljati Hrvate, ali to ne može jer ga oni nisu birali. Osvećujući im se, koristi svaku priliku da na unutrašnjem i međunarodnom planu promovira rušenje dejtonskog koncepta konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda te pretvaranje tronacionalne BiH u građansku državu, kojom bi, po načelu „jedan čovjek – jedan glas“, vladali najbrojniji Bošnjaci – njegovi birači – i eventualno njihove hrvatske i srpske marionete. Uz to, redovno napada i susjedne države, Hrvatsku i Srbiju, optužujući ih da žele podijeliti BiH – iako upravo on simbolizira podjele i razdor.

Drugi član, Denis Bećirović, koji tvrdi da nije bošnjački predstavnik u Predsjedništvu, iako to po Ustavu i strukturi svojih birača jeste, ponaša se kao da je utjelovljenje države. Govori u ime cijele Bosne i Hercegovine bez saglasnosti druga dva člana državnog vrha i pokušava uvjeriti međunarodne sagovornike da BiH nije propala država. Tvrdi da je to jedna od najstarijih država na svijetu, iako to historijski nije bila osim u kraćem periodu srednjeg vijeka, do pada pod Osmanlije. Istovremeno zagovara ostanak visokog međunarodnog predstavnika u toj „suverenoj“ državi.

Bosnu i Hercegovinu kakvu danas poznajemo gledamo već 30 godina. Gotovo sve ključne odluke, i dobre i loše, nametnuli su stranci.

To, zaključuje Šutalo, govori u prilog tezi da je Bosna i Hercegovina propala država – premda se to, kaže, „ne smije reći“ ako ne želite da vas proglase fašistom ili ustaškim kopiletom.

Čovićevi mediji tako nastavljaju tamo gdje su stali Dodikovi, nazivajući Bosnu i Hercegovinu „propalom državom“. No, iz Šutalovog komentara može se iščitati i strah zbog moguće kandidature Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Hoće li se Dragan Čović na kraju ipak kandidirati za člana Predsjedništva BiH – ostaje da se vidi.