Ono što je Mileva trpila malo ko bi mogao: Einsteinova pravila ponašanja u braku izazivaju mučninu

Ono što je Mileva istrpjela malo koja žena bi mogla: Ajnštajnova pravila ponašanja u braku zgroze svakog ko ih pročita

Mileva Marić i Albert Ajnštajn upoznali su se na studijama. Šta je to perspektivnu, pametnu i četiri godine stariju studentkinju privuklo ćutljivom, nedruželjubivom i povučenom studentu koji je rijetko govorio, nije imao prijatelje i skoro uvijek sjedio sam, danas nije poznato. Kako bilo, prije nego što je završila fakultet, Mileva je zatrudnjela i rodila vanbračnu kćerku Lizerl.

Albert i Mileva su se vjenčali u Bernu 6. januara 1903. Neko vrijeme prije vjenčanja Lizerl je oboljela od šarlaha. Nije poznato da li je umrla ili je data na usvajanje. Tek, kada se Mileva pridružila Albertu u Bernu, dijete nije bilo s njom.

Ajnštajnova majka, navodno, nikada nije voljela Milevu. Majka ga je molila da prekine vezu: bila je ružna, šepala i „bila bi stara vještica sa trideset godina“. Ali Ajnštajn je bio tvrdoglav, kao svaki genije siguran u svoj izbor.

Stalno je vršila pritisak na sina, i on je s godinama postajao sve jači, čak i nakon što je Mileva rodila dva sina.

Albert i Mileva su živjeli po strogim pravilima. On bi šest dana sedmično bio u patentnom zavodu, a ona je čuvala i školovala djecu, zbog čega je njena karijera potpuno zapostavljena.

Osim u patentnom zavodu, Ajnštajn je sve više vremena provodio i sa svojom ljubavnicom – rođakom, Elzom Löwenthal. Nakon jedne od gorih svađa, Ajnštajn je svojoj ženi dao papir s pravilima: kuvaj, peri veš, čisti radnu sobu, služi obroke tri puta dnevno, ne razgovaraj sa mnom bez dozvole. I najvažnije, zaboravi na intimnost u krevetu, ne očekuj nikakvu naklonost ili dodirivanje. Mileva Marić je morala da pristane na ove ponižavajuće uslove ako je željela da održi porodicu na okupu „zbog djece“.

Evo kako je, tačno, izgledao taj pravilnik:

A. Vodićeš računa:

• da moja odjeća i rublje budu održavani u redu;
• da dobijam redovno tri obroka u svojoj sobi;
• da moja spavaća i radna soba budu uredne i naročito da moj sto bude korišten samo za moje potrebe.

B. Odreći ćeš se svih ličnih veza sa mnom, osim ako one nisu neophodne zbog socijalnih razloga. Pogotovo ćeš se odreći:

• mog sjedenja u kući s tobom;
• mog izlaska i putovanja s tobom.

C. Poštovaćeš sljedeća pravila u vezi sa mnom:

• nećeš očekivati nikakvu intimnost od mene, niti ćeš mi bilo šta prigovarati;
• prestaćeš da razgovaraš sa mnom ako to budem zahtijevao;
• napustićeš moju spavaću i radnu sobu ako to budem zahtijevao istog trena i bez protesta.

D. Obavezuješ se da me nećeš omalovažavati pred našom djecom, ni riječima ni ponašanjem.

U julu 1914. dan pred Prvi svjetski rat, konačno joj je prekipjelo. Spakovala je stvari, sa djecom napustila Ajnštajna i otišla u Cirih.

Naučnik je tek 1916. zatražio razvod koji je i ozakonjen 1919. Zvanično su se rastali 14. februara 1919., a Albert se oženio Elzom 2. juna 1919. godine.

Lista „zahtjeva“ otkrivena je u jednom Albertovom pismu Milevi, a objavljena je u biografiji „Ajnštajn – njegov život i univerzum“ koju je napisao Volter Ajzakson.