Hutentoti u Skenderiji: S onakvim navijanjem ne pripadate Sarajevu, a ni košarci

Pitam se kako su se večeras u dresu Bosne i Hercegovine osjećali Vojin Ilić i Stefan Simanić dok su sa parketa slušali skandiranja „gazi, gazi, gazi četnike”, psovke o „vlaškoj majci” i ostale primitivne izlive mržnje, upućene mladićima koji nisu bili ni rođeni kad je bjesnio rat.

A da krkanluk ne bi ostao samo na nacionalnoj osnovi, pobrinuli su se i za dodatne slojeve primitivizma – transparentom “Defend Europe from gay brotherhood” sa grbovima Srbije i Rumunije. I nacionalizam i homofobija u jednoj rečenici.

Sva ova skandiranja dolazila su od BH Fanaticosa koji su okupirali gotovo cijelu istočnu tribinu.

I zato odgovornost leži isključivo na Košarkaškom savezu BiH. Ako već daš veći dio tribine jednoj navijačkoj grupi, onda si dužan i da kontrolišeš šta se skandira, kakvi se transparenti unose i kakve se poruke šalju u eter. To niste uradili. I može vas biti stid i sram. A i treba da odgovarate.

Kao što može biti stid i sram i dijasporsku navijačku grupu koja se naziva BH Fanaticos. Ne znam, iskreno, šta ste uopšte došli raditi na košarkaškoj utakmici? Na KK Bosni vas nikad nema. Ni na ostalim utakmicama reprezentacije. Došli ste ciljano – ne da navijate, ne da bodrite mlade momke koji nose naš grb, nego da divljate, vrijeđate, provocirate i – najgore od svega – sramotite Sarajevo.

Sarajevo je grad koji ni u jeku najgore agresije, dok su djeca ginula u redovima za vodu, nije skliznuo u šovinizam niti dozvolio da se mrzi bilo koga na kolektivnoj osnovi. A košarka je, na kraju krajeva, gospodski dvoranski sport. Nisam siguran da uopšte znate njegova pravila. Ne pripadate Sarajevu. Ne pripadate ni košarci.

I upravo tu dolazimo do dubljeg problema.

Jedan zapadni istraživač svojvremeno pitao je pripadnika plemena afričkog Hutentota šta je za njega dobro.

On je odgovorio: “Dobro je kada mi opljačkamo susjedno pleme, odvedemo njihove žene i vratimo se kao pobjednici.”

A šta je loše?

“Loše je kada druga plemena to urade nama.”

Ta definicija morala - primitivna, plemenska, zasnovana isključivo na interesu vlastite grupe - nažalost savršeno opisuje mentalni obrazac velikog dijela Balkana.

Tako danas čitam gomilu komentara koji sinoćnje skandiranje u Skenderiji, zviždanje himni Srbije, urlanje “gazi četnike”, psovanje “vlaške majke” i homofobne parole pravdaju najjednostavnijim argumentom:

“Ali oni su nama u Srbiji skandirali ‘Ratko Mladić’, ‘Nož–žica -Srebrenica’ i ‘Musa Turčine’ - pa smo im vratili istom mjerom.”

To je hutentotska logika u svom izvornom obliku:

- Dobro je kad mi vrijeđamo druge.

- Loše je kad drugi vrijeđaju nas.

Nema univerzalnih principa, nikakvog osjećaja mjere, ponosa, kulture ili samopoštovanja - samo recipročno plemensko urlanje, infantilni nagon osvete i vrlo niska tačka ključanja poludivljih ljudi.

I zato je Balkan i ostao zarobljen u tom mentalitetu.

Ogroman broj ljudi na ovom prostoru je intelektualno, moralno i kulturno na nivou Hutentota. I to je historijska misija koju uporno ne ispunjavamo.

Takve ljude treba disciplinovati, uljuditi i naučiti kulturi ponašanja. A da bi se to desilo, neophodna je i određena doza represije - jer se dio ovog društva, očito, ne zna drukčije naučiti kulturi osim kada se suoči s posljedicama vlastitog primitivizma.

Neke narode civilizacija uči kroz institucije i obrazovanje.

Balkan, izgleda, i danas najviše uči kroz kaznu.