Skoro svaka kuća u Jugoslaviji imala je OVU ČINIJU, a ona danas vrijedi PRAVO MALO BOGATSTVO

Raskošna kristalna pepeljara, Vilerovi gobleni, regal od zida do zida i od poda do plafona, set posuđa koji je bilo zabranjeno koristiti osim u posebnim prilikama poput Nove godine ili Dana Republike, tanjir s Diznijevim junacima na dnu, rukotvorine iz „Narodne radinosti“ — ako ste odrastali u bilo kojem kutku bivše Jugoslavije, imali ste bar nešto od navedenog, a vrlo vjerovatno i sve. No, postojao je još jedan, pomalo zaboravljeni predmet koji se danas smatra vrijednim kolekcionarskim primjerkom.

Pod pritiskom opće rasprodaje uspomena i duše, a možda još više zbog egzistencijalnih pitanja, na buvljacima i u oglasima sve češće se pojavljuju dobro poznate stvari koje su za nekadašnje Jugoslavene predstavljale mnogo više od ukrasa. To su bili zapisi iz svakodnevnog života, male banke biografskih podataka o svim članovima porodice koji su dijelili zajednički prostor, stan ili kuću. Ožive svaki put kad s nostalgijom prebiramo po starim fotografijama i sjećanjima, vraćajući nas u, kako mnogi kažu, bolju prošlost.

Mnogima od tih predmeta današnje generacije mogu izgledati smiješno, ali mi znamo da nose posebnu vrijednost. U njima je sačuvano sve – od Vilerovih goblena koje su strpljivo vezle naše bake, preko posuda od herendijskog porculana, do raznih figurica s oznakom „made in Yugoslavia“, koje mnogi i danas čuvaju u vitrinama. Posebnu vrijednost imaju remek-djela majstora koji su se bavili obradom kristala i stakla. Onima iz „Steklarne Hrastnik“ zavidjeli su i češki majstori poznati po boemskom staklu.

U mnogim domovima, „od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana“, predmeti s potpisom ove fabrike bili su obavezan dio enterijera. Od Jugoslavije su ostale samo uspomene i poneke stvarčice koje, ako nisu završile na buvljim pijacama, u muzejima ili oglasima, i dalje krase porodične police. Među njima se posebno izdvaja dekorativna činija u art-deko stilu, s drškama u obliku golubova.

Jedan od najljepših primjeraka prodaje se za 340 dolara. Toliko traži vlasnik koji predmet nudi na sajtu 1stdibs.com. Kako je navedeno u opisu, činija je proizvedena između 1930. i 1939. godine. Slični modeli izrađivali su se i kasnije — svaka kuća koja je držala do sebe imala je isti ili sličan primjerak, u različitim bojama. To je prava umjetnička poslastica, autentična, rijetka i vrijedna — svjedočanstvo vremena kada je jugoslovenski dizajn držao korak sa svjetskim trendovima.

„Steklarna Hrastnik“ osnovana je 1860. godine u istoimenom mjestu u središnjoj Sloveniji, na obali rijeke Save. Osamdesetih godina prošlog stoljeća fabrika je pokrivala 80 posto potreba Jugoslavije za staklom u ugostiteljstvu i domaćinstvima, te 90 posto potreba za malom ambalažom u farmaceutskoj industriji, kozmetici i prehrani. Nema potrebe ni isticati – proizvodi su bili vrhunskog kvaliteta.