Potresno svjedočenje kćerke štićenika: „Vikala sam ‘tata, tata’ dok je Dom gorio!“

Tragedija koja je pogodila Tuzlu ostavila je dubok trag među građanima, posebno među porodicama korisnika Doma penzionera Tuzla.

Među njima je i Snježana Karamehmedović, čiji je otac smješten u ovoj ustanovi.

„Strašno, stvarno strašno je bilo. Sve je bilo puno rotacija – policije, hitne pomoći, vatrogasaca. Vatrogasci su dali sve od sebe. Ljudi su padali, iznosili unesrećene, pomagali svima. Bilo je užasno za gledati. Nije bitno je li gorio Dom penzionera, neka zgrada ili nečija kuća – bilo je strašno. Noć, svjetla, sirene, rotacije svuda, saniteti su išli gore-dolje“, opisala je Snježana.

Najteži trenutak bio je kada je strahovala za život svog oca. „Ja sam se preplašila, sve dok nisam dobila tatu na telefon da izađe na balkon i mahne mi, jer sam ga vikala odozdo: ‘Tata, tata, tata!’ i tek me tada ugledao, u mojoj žutoj jakni“, ispričala je Snježana za RTV Slon.

Njene riječi svjedoče o haosu, strahu i neizvjesnosti tokom noći spašavanja štićenika. Građani okupljeni ispred Doma pratili su svaki trenutak s nadom da će njihovi najmiliji preživjeti vatrenu stihiju.