ANALIZA/Mamdani je ostvario izvanrednu pobjedu – ali pravi izazovi ga tek čekaju

Zohran Mamdani, novoizabrani gradonačelnik New Yorka, izdvaja se na mnoge načine. Postat će najmlađi gradonačelnik grada još od 1892. godine, njegov prvi muslimanski gradonačelnik i prvi gradonačelnik rođen u Africi, piše BBC.

Utrku je započeo prošle godine gotovo nepoznat, sa vrlo malo novca i bez institucionalne podrške stranke.

Sama ta činjenica čini njegovu pobjedu nad bivšim guvernerom Andrewom Cuomom i republikanskim kandidatom Curtisom Silwom izuzetnom.

Ali, osim toga, on predstavlja tip političara kakvog je ljevica Demokratske stranke tražila godinama.

Mlad je i karizmatičan, s prirodnim osjećajem za korištenje društvenih mreža karakterističnim za njegovu generaciju.

Njegova etnička pripadnost odražava raznolikost baze stranke. Nije bježao od političkih sukoba i otvoreno je zastupao ljevičarske ideje – poput besplatne brige o djeci, proširenog javnog prijevoza i državne intervencije u slobodno tržište.

Mamdani je također pokazao izuzetnu sposobnost da se usredsredi na ključna ekonomska pitanja koja su posljednjih godina bila prioritet za radničku klasu – onu koja se u posljednje vrijeme udaljila od Demokratske stranke – ali se nije odrekao kulturnih načela ljevice.

Kritičari, međutim, upozoravaju da je kandidat poput njega teško izabran u velikom dijelu Amerike – a republikanci su s oduševljenjem isticali ovog otvorenog demokratskog socijalistu kao lice krajnje ljevice unutar Demokratske stranke. Ipak, u utorak navečer u New Yorku, Mamdani je bio pobjednik.

Pobijedivši bivšeg guvernera New Yorka, Andrewa Cuoma – koji je i sam sin bivšeg guvernera – Mamdani je porazio ukorijenjeni demokratski establišment koji mnogi s ljevice smatraju potpuno odvojenim od stvarnosti svoje stranke i zemlje.

Zbog toga je njegova kampanja za gradonačelnika privukla ogromnu medijsku pažnju – vjerovatno i veću nego što bi jedno lokalno glasanje, čak i u najvećem američkom gradu, inače zaslužilo.

To također znači da će se, kao gradonačelnik, svaki njegov uspjeh – ali i neuspjeh – pomno analizirati.

Prije dvanaest godina, demokrata Bill de Blasio pobijedio je na izborima za gradonačelnika New Yorka na platformi borbe protiv ekonomskih i društvenih nejednakosti u gradu. Kao i u slučaju Mamdanija, Amerikanci s ljevice imali su velika očekivanja da će njegova administracija postati nacionalni primjer efikasne liberalne vladavine.

Međutim, De Blasio je osam godina kasnije napustio funkciju prilično nepopularan i s mješovitim rezultatima, boreći se s ograničenjima gradonačelničkih ovlasti u sprovođenju novih politika.

Mamdani će se sada suočiti s istim tim ograničenjima – i s istim očekivanjima.

Guvernerka New Yorka, Kathy Hochul, koja je također članica Demokratske stranke, već je izjavila da se protivi povećanju poreza potrebnom za finansiranje ambiciozne Mamdanijeve agende.

Čak i uz dovoljan budžet, Mamdani neće moći samostalno provoditi programe.

Tokom kampanje isticao se kao oštar kritičar korporativne i poslovne elite koja New York naziva svojim domom i koja je od Manhattana stvorila finansijsku prijestolnicu svijeta. Ipak, da bi mogao učinkovito vladati, vjerovatno će morati pronaći neki oblik kompromisa s tim interesima – proces koji je, prema svemu sudeći, već započeo proteklih sedmica.

Mamdani je također osudio izraelske postupke tokom rata u Gazi i obećao da će uhapsiti premijera Benjamina Netanyahua kao ratnog zločinca ukoliko kroči na teritorij New Yorka – obećanje koje bi moglo biti stavljeno na test tokom njegovog mandata.

Sve su to, međutim, problemi za neko kasnije vrijeme. Za sada, Mamdani mora krenuti u zadatak definisanja vlastitog političkog identiteta na javnoj sceni – prije nego što to učine njegovi protivnici.

Iako je njegova kampanja privukla nacionalnu pažnju, za veliki dio Amerike on je i dalje nepoznanica.

Nedavno istraživanje CBS-a pokazalo je da 46% Amerikanaca prati izbore za gradonačelnika New Yorka “vrlo površno” ili “nimalo”. To Mamdaniju i američkoj ljevici donosi i priliku i izazov.

Konzervativci, od predsjednika Donalda Trumpa pa naniže, nastojaće prikazati novoizabranog gradonačelnika kao socijalističku prijetnju, čije bi politike i prioriteti mogli uništiti najveći američki grad i predstavljati opasnost ako ih prihvati cijela nacija.

Oni će uvećavati svaki njegov pogrešan korak i isticati svaki negativan ekonomski pokazatelj ili statistiku o kriminalu.

Trump, koji ima ličnu povezanost s New Yorkom, zasigurno će s entuzijazmom dočekati politički sukob s Mamdanijem – i posjeduje čitav niz načina na koje može otežati život novom gradonačelniku.

Mamdani će, s druge strane, biti pod pritiskom da pridobije podršku demokratskih lidera poput senatora iz New Yorka i lidera manjine u Senatu, Chucka Schumera, koji nikada nije podržao njegovu kampanju.

Ipak, Mamdanijeva prednost leži u tome što ga ne opterećuje prošlost – pokušaji njegovih političkih protivnika da je iskoriste protiv njega tokom kampanje pokazali su se neuspješnima.

Kada u januaru bude inaugurisan, dobit će priliku da izgradi svoju političku reputaciju iz temelja. A ako dođe do sukoba s Trumpom, to bi mu moglo donijeti još veću vidljivost i utjecaj na nacionalnoj sceni.

Njegov politički talenat i sposobnosti doveli su ga do ovog trenutka, što samo po sebi nije mala stvar. Ali to je tek početak u odnosu na izazove koji ga očekuju u godinama koje dolaze.

Njujorčani vole misliti da je njihov grad središte svemira, ali trka za gradonačelnika nije bila jedina izborna utakmica održana u utorak. Zapravo, vrlo vjerovatno nije bila ni najbolji pokazatelj trenutnog političkog raspoloženja birača.

I u New Jerseyju i u Virginiji – saveznim državama koje je demokratska kandidatkinja Kamala Harris tijesno osvojila protiv Trumpa na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima – održani su izbori za guvernera. U oba slučaja, Demokratska stranka odnijela je pobjedu s većom razlikom nego prošle godine.

Od ta dva izbora, onaj u New Jerseyju bio je nešto neizvjesniji. Ipak, rezultati ukazuju da napredak koji je Trump ostvario prošle godine među radničkom klasom i manjinama u toj državi nije potrajao kada njegovo ime nije bilo na glasačkom listiću.

Za razliku od Mamdanija, demokratske kandidatkinje Mikie Sherrill i Abigail Spanberger vodile su centrističke kampanje koje su podržali establišment, sa umjerenijim političkim prijedlozima. Sve tri, međutim, fokusirale su se na pitanja pristupačnosti i troškova života. Anketiranje birača nakon glasanja pokazalo je da je ekonomija, još jednom, bila tema koja ih je najviše zanimala.

S obzirom na to da su u utorak pobijedili i demokrati s ljevice i oni iz centra, teško će biti onima koji pokušavaju izvući zaključke o tome kakve politike i kandidate stranka treba promovisati kako bi osigurala buduće izborne uspjehe.

Ipak, prošle sedmice Mamdani je izjavio da u stranci ima dovoljno prostora za sve vrste stavova.

„Mislim da ova stranka mora biti ona u kojoj Amerikanci mogu prepoznati sebe – a ne samo odraz nekolicine ljudi koji su aktivni u politici“, rekao je.

„Za mene, ono što nas sve povezuje jeste to kome služimo – a to su obični, radni ljudi.“

To će se gledište testirati već sljedeće godine, kada će demokrati širom zemlje izaći na izbore kako bi izabrali svoje kandidate za kongresne izbore na sredini mandata. Napetosti će sigurno rasti, a stare podjele bi se mogle ponovo pojaviti.

Za sada, međutim, makar na jednu noć – demokrati su jedno veliko, sretno političko društvo.