Preminuo Dick Cheney, bivši potpredsjednik SAD-a

Dick Cheney, najmoćniji moderni američki potpredsjednik i glavni arhitekt “rata protiv terora”, koji je pomogao uvođenju zemlje u nesretni rat u Iraku zasnovan na pogrešnim pretpostavkama, preminuo je, prema saopštenju njegove porodice. Imao je 84 godine.

Četrdeset i šesti potpredsjednik, koji je služio uz republikanskog predsjednika Georgea W. Busha tokom dva mandata između 2001. i 2009. godine, decenijama je bio dominantna i polarizirajuća figura u Washingtonu. U posljednjim godinama, međutim, Cheney, i dalje tvrdi konzervativac, bio je uglavnom izolovan od svoje stranke zbog oštrih kritika na račun predsjednika Donalda Trumpa, kojeg je nazivao “kukavicom” i najvećom prijetnjom republici u njenoj historiji.

U ironičnom završetku svoje duge političke karijere, posljednji glas na predsjedničkim izborima 2024. godine dao je liberalnoj demokratkinji i kolegici potpredsjednici, Kamali Harris, kao odraz činjenice da se populistički GOP okrenuo protiv njegovog tradicionalnog konzervativizma.

Cheney je veći dio odraslog života bolovao od kardiovaskularnih bolesti, preživio je niz srčanih udara, ali je uprkos tome živio dug i aktivan život. Nakon transplantacije srca 2012. godine, nazvao je taj zahvat “darom samog života”.

Sarkastični bivši kongresmen iz Wyominga, šef kabineta Bijele kuće i ministar odbrane, Cheney je uživao u unosnoj karijeri u korporativnom sektoru kada ga je George W. Bush zadužio da pronađe mogućeg kandidata za potpredsjednika. Potraga je završila tako što je sam Cheney položio zakletvu kao iskusni “broj dva” uz mladog predsjednika koji je u Bijelu kuću stigao nakon sporne izborne pobjede.

Iako karikature koje ga prikazuju kao “pravog predsjednika” ne odražavaju tačno unutrašnju dinamiku Bushove administracije, Cheney je itekako uživao u ogromnom utjecaju koji je imao iza kulisa.

Cheney se nalazio u Bijeloj kući, dok je predsjednik bio odsutan, u hladno i vedro jutro 11. septembra 2001. godine. U trenutku kada je drugi oteti avion udario u Svjetski trgovački centar, rekao je da se “promijenio kao čovjek” i odlučio da osveti napade Al-Qaide i proširi američku moć na Bliski istok putem neokonzervativne doktrine promjene režima i preventivnog rata.

“U tom trenutku znali ste da je riječ o namjernom činu. O terorističkom aktu”, prisjetio se kasnije u intervjuu za CNN 2002. godine.

Kasnije je govorio da su ga napadi ostavili s ogromnim osjećajem odgovornosti da se takav napad više nikada ne dogodi. Iako su ga mnogi smatrali glavnim pokretačem “rata protiv terora” i američkih invazija na Irak i Afganistan, savremeni i historijski zapisi pokazuju da je Bush sebe smatrao “onim koji odlučuje”.

Prekretnica 11. septembra

Iz bunkera duboko ispod Bijele kuće, Cheney je preuzeo kontrolu nad kriznim odgovorom nacije u šoku. Dao je izuzetnu naredbu da se obori svaki oteti avion koji bi mogao biti usmjeren ka Bijeloj kući ili Kapitolu. Njegova česta povlačenja na “nepoznate lokacije” radi očuvanja lanca nasljeđivanja predsjedništva dodatno su učvrstila njegovu sliku kao mračnog i svemoćnog aktera koji vodi tajne ratove iz sjene.

Napadi 11. septembra pokrenuli su američki rat u Afganistanu s ciljem rušenja talibana koji su pružali utočište Al-Qaidi, iako je njihov vođa Osama bin Laden uspio pobjeći. Ubrzo je Cheney počeo zagovarati proširenje rata na Irak i njegovog lidera Sadama Huseina, čije je trupe već jednom pomogao protjerati iz Kuvajta u Prvom zaljevskom ratu.

Cheneyjeva agresivna upozorenja o iračkom programu oružja za masovno uništenje, navodnim vezama sa Al-Qaidom i planovima da teroristima omogući napad na SAD, odigrala su veliku ulogu u pripremi terena za invaziju na Irak 2003. godine. Kasniji izvještaji Kongresa i istrage pokazale su da su Cheney i drugi zvaničnici preuveličavali ili pogrešno interpretirali neprovjerene obavještajne podatke — oružje masovnog uništenja nije postojalo. Njegova tvrdnja da se šef otmičara 11. septembra Mohamed Atta sastao s iračkim obavještajcima u Pragu nikada nije potvrđena.

Ipak, Cheney je 2005. godine tvrdio da su on i drugi postupali na osnovu “najboljih dostupnih obavještajnih podataka”. Dok je kasnije priznao da su informacije bile pogrešne, odbacio je tvrdnje da su bile “falsifikovane ili preuveličane”.

“Rat protiv terora” i mračne metode

Ratovi u Iraku i Afganistanu odveli su SAD na mračan pravni i moralni put, uključujući “pojačane metode ispitivanja” za koje su kritičari rekli da predstavljaju mučenje. No Cheney je uporno branio te metode, uključujući “waterboarding”, tvrdeći da su “potpuno opravdane”. Također je bio zagovornik držanja osumnjičenih bez suđenja u zatvoru Guantanamo, što su mnogi smatrali suprotnim osnovnim američkim vrijednostima.

Cheney je postao simbol pretjerivanja u “ratu protiv terora” i pogrešnih odluka koje su pretvorile inicijalno uspješnu invaziju Iraka u krvavu močvaru. Napustio je funkciju s podrškom od svega 31%, prema istraživanju Pew centra.

Do kraja života, Cheney nije pokazao kajanje. Uvjeren je bio da je radio ono što je bilo nužno da se zaštiti domovina.

“Uradio bih to ponovo bez oklijevanja”, rekao je 2014. godine, komentarišući izvještaj Senata koji je metode ispitivanja okarakterisao kao brutalne i neefikasne.

“To je tada bilo ispravno, vjerovao sam u to tada i vjerujem i sada,” izjavio je o ratu u Iraku 2015. godine.

“On je kukavica”

Cheney je smatrao da izvršna vlast mora imati gotovo neograničene ovlasti, vjerujući da su predsjedničke moći neopravdano ograničene nakon Vijetnama i Watergatea. Ipak, u kasnijim godinama postao je oštar kritičar čovjeka koji je imao još širu viziju predsjedničke moći – Donalda Trumpa.

Iako je u početku podržao Trumpa 2016., nakon pokušaja da poništi rezultate izbora 2020. i pobune 6. januara 2021., Cheney se javno okrenuo protiv njega. Njegova kćerka Liz Cheney žrtvovala je karijeru u GOP-u boreći se protiv Trumpa, a njen otac se pojavio u oglasu tokom njene kampanje.

“Nikada u historiji naše nacije nije postojao veći neprijatelj republike od Donalda Trumpa,” rekao je Cheney.

“On je kukavica. Pravi muškarac ne bi lagao svoje pristalice. Izgubio je – i zna da je izgubio.”

Rani život

Richard Bruce Cheney rođen je 30. januara 1941. u Lincolnu, Nebraska. Odrastao je u Casperu, Wyoming, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Lynne Vincent. Dobio je stipendiju za Yale, ali je izbačen zbog loših ocjena. Nakon toga radio je na električnim vodovima i dva puta bio uhapšen zbog vožnje u pijanom stanju. Nakon ultimativne poruke Lynne da “neće oženiti lineraša”, vratio se u školu i diplomirao političke nauke na Univerzitetu Wyominga. Par se vjenčao 1964.

Cheney iza sebe ostavlja suprugu Lynne, kćerke Liz i Mary te sedmero unučadi.

Uspon u Vašingtonu

Svoju političku karijeru počeo je kao pomoćnik u administraciji Richarda Nixona, a kasnije postao šef kabineta predsjednika Geralda Forda 1975. godine. Njegov blizak saradnik bio je Donald Rumsfeld, s kojim je ponovo sarađivao kada je ovaj vraćen na mjesto ministra odbrane 2001. godine. Njih dvojica postali su ključni tandem u oblikovanju američke politike tokom “rata protiv terora”.

Godine 1978. Cheney je izabran za kongresmena iz Wyominga i služio šest mandata, poznat po čvrstom konzervativnom stavu.

Predsjednik George H. W. Bush imenovao ga je 1989. za ministra odbrane. Tokom njegovog mandata SAD su uspješno izvele invaziju na Panamu i operaciju “Pustinjska oluja” 1991. godine.

Nakon mandata, Cheney je postao izvršni direktor kompanije Halliburton.

Kada je George W. Bush odlučio kandidirati se, Cheney je bio zadužen za potragu za potpredsjednikom – i na kraju izabrao samog sebe.

Zdravstveni problemi i povlačenje

Cheney je doživio prvi srčani udar 1978., a zatim još četiri – posljednji 2010. godine. Godine 2012. dobio je transplantaciju srca.

Nakon odlaska iz politike, napisao je dvije knjige – jednu o politici, drugu o zdravlju – i jednu zajedno s kćerkom Liz.

U penziji je ostao politički aktivan, ali i sve više kritičan prema sopstvenoj stranci i njenom moralnom padu nakon Trumpovog uspona. Na godišnjici napada 6. januara 2021. pojavio se u Kongresu, gdje su mu demokrate prilazile i pružale ruku u znak poštovanja.

“Duboko sam razočaran što mnogi članovi moje stranke ne prepoznaju ozbiljnost prijetnje po našu naciju,” rekao je tada Cheney.

U posljednjim godinama javno je podržao Kamalu Harris protiv Trumpa 2024. godine, navodeći da je to “dužnost prema zemlji i ustavu.”