Šveđani masovno ugrađuju mikročipove u ruke: Kako rade, zašto su popularni i koje su posljedice

U Švedskoj već godinama raste trend ugradnje mikročipova veličine zrna riže, koji se najčešće implantiraju u meko tkivo šake, između palca i kažiprsta. Jednim dodirom do čitača korisnici mogu otključavati vrata, ulaziti u urede i teretane, pohranjivati hitne kontakte, pa čak i koristiti digitalne karte za voz. Ideja je jednostavna – zamijeniti kartice i ključeve nečim što je uvijek “pri ruci”.

Većina tih mikročipova funkcionira kao pasivne RFID ili NFC oznake – nemaju bateriju ni GPS, već reagiraju tek kada ih čitač “aktivira” na nekoliko centimetara udaljenosti. U praksi se ponašaju poput beskontaktnih kartica, a sam postupak ugradnje traje nekoliko minuta i košta oko 180 dolara. Podaci koji se pohranjuju na čipu mogu biti jednostavni identifikacijski kodovi ili složenije digitalne reference povezane s korisničkim računima.

U Stockholmu je taj trend posebno popularan među tehnološkim radnicima i start-up zajednicom. Inovacijski centar Epicenter organizirao je čak i posebne događaje na kojima su zaposleni mogli ugraditi čipove, dok je kompanija Biohax International prijavila nekoliko hiljada uspješnih implantacija. U tom digitalnom ekosistemu čip omogućava gotovo sve – od ulaska u zgradu i pristupa printerima do plaćanja kafe u kantini.

Švedska je posebno pogodna za ovakav eksperiment jer ima visok nivo povjerenja u tehnologiju, nizak udio gotovine u prometu i dugu tradiciju digitalnih servisa. Građani su navikli dijeliti lične podatke kroz transparentne državne sisteme, a Središnja banka paralelno testira digitalnu valutu – e-kronu, s ciljem da očuva monetarnu stabilnost u bezgotovinskom društvu.

Prednosti

Zagovornici smatraju da mikročipovi donose udobnost, brzinu i sigurnost.

• Nema potrebe za nošenjem ključeva, kartica ili propusnica.
• Korisnici ih ne mogu izgubiti, jer su dio tijela.
• Ne sadrže bateriju, pa nema punjenja ni održavanja.
• Jedan mikročip može zamijeniti više različitih identifikatora, što pojednostavljuje svakodnevni život.

Opasnosti

Kritičari upozoravaju da iza prividne praktičnosti stoje ozbiljna pitanja privatnosti, etike i sigurnosti.

Iako čip sam po sebi nema GPS, svaka interakcija s čitačem ostavlja digitalni trag koji se može povezati s identitetom osobe. Tako se stvara precizan obrazac kretanja i navika korisnika. Što više funkcija čip preuzima – od identifikacije do plaćanja – to su veći rizici zloupotrebe podataka.

Pojedini stručnjaci upozoravaju i na mogući pritisak na zaposlenike, koji bi, iako formalno dobrovoljno, mogli osjećati obavezu da pristanu na ugradnju kako ne bi bili izdvojeni iz kolektiva.

Sigurnosni aspekt takođe izaziva zabrinutost. Mikročipovi se mogu neovlašteno skenirati s male udaljenosti ako sistem nije adekvatno zaštićen. Zbog toga proizvođači razvijaju nove modele s većom memorijom i LED signalima koji se pale prilikom čitanja, kako bi korisnik znao da je čip aktiviran. Iako su medicinski rizici minimalni, mogući su infekcija, odbacivanje implantata i komplikacije pri uklanjanju, koje mora obaviti stručna osoba.

Šire gledano, prelazak na digitalne čipove i beskontaktna plaćanja može produbiti jaz između generacija – mlađi ih lakše prihvataju, dok starije osobe, imigranti i osobe s invaliditetom teže funkcionišu u sistemu bez gotovine. Zato se sve češće traži da se zadrže analogne alternative, poput gotovine i fizičkih kartica.

Etička i pravna pitanja

Trend ugradnje čipova otvara kompleksna pitanja vlasništva i nadzora.
Nije jasno ko je vlasnik podataka pohranjenih u čipu i ko ima pravo pristupa tim informacijama. Postavlja se i pitanje da li se podaci koriste isključivo za identifikaciju ili i za nadzor zaposlenih – praćenje njihovog kretanja i produktivnosti.

Stručnjaci naglašavaju da bi zakonskim propisima moralo biti zagarantovano pravo svakog građanina da odbije ugradnju bez posljedica, kao i mogućnost korištenja alternativnih metoda identifikacije.

Iako se oko mikročipova često šire mitovi, važno je naglasiti da oni ne mogu pratiti osobu u stvarnom vremenu, jer nemaju GPS ni bateriju. Ipak, neovlašteno čitanje može se dogoditi na malim udaljenostima, pa sigurnost u najvećoj mjeri zavisi od kvaliteta čitača i sistema zaštite, a ne samog čipa.