1986. godine na Halidova vrata pokucao dječak iz doma za nezbrinutu djecu: 39 godina kasnije...

Poznati pjevač narodne muzike Halid Bešlić danas je preminuo nakon kratke borbe sa teškom bolešću.

Kada mu se prije nekoliko dana stanje pogoršalo, to je zabrinulo mnoge, a poruke podrške stizale su sa svih strana – od kolega, prijatelja i obožavatelja do brojnih običnih ljudi koji su ga godinama smatrali simbolom dobrote i jednostavnosti.

Na društvenim mrežama pojavila se dirljiva priča stara gotovo četiri desetljeća, koja je mnoge podsjetila zašto Halid Bešlić uživa toliku ljubav i poštovanje naroda.

Svjedočanstvo iz 1986. godine

Na svom Facebook profilu oglasio se Sajmo Sulejmani, koji je 1986. godine bio dijete iz doma za nezbrinutu djecu u Sarajevu. U emotivnoj objavi ispričao je kako su on i njegov prijatelj Dejan Zdjelar lutali gradom, gladni i žedni, sve dok slučajno nisu pokucali na vrata stana u kojem je živjela porodica Bešlić.

„Bio je vikend, dobili smo dozvolu da izađemo u grad. Lutali smo po Ciglanama, po sokacima, ulicama, sve nam je bilo zanimljivo. Ušli smo u jednu zgradu, vrata su bila odškrinuta. Pokucali smo, a na vratima je pisalo prezime Bešlić“, napisao je Sulejmani.

Vrata im je otvorila žena blagih crta i toplog pogleda — Halidova supruga Sejda. Kraj nje je stajao njihov tada mali sin. Dva dječaka iz doma, vidno zbunjena i stidljiva, zamolila su samo za čašu vode.

„Rekla nam je: ‘Naravno da može.’ Kad je čula da smo iz doma s Pofalića, njen pogled se raznježio. Pitala nas je jesmo li gladni. Kad smo rekli da jesmo, otišla je i vratila se s novcem da kupimo hranu, a njen sin nam je donio dvije Coca-Cole. Rekla je: ‘Dođite opet kad ste gladni.’“

Majčinska dobrota koja se pamti cijeli život

Sulejmani priznaje da taj trenutak nikada nije zaboravio. U tadašnjem Sarajevu, dok su mnoga djeca iz domova često nailazila na nerazumijevanje, taj gest jedne žene ostavio je neizbrisiv trag.

„Njen pogled i riječi urezali su mi se zauvijek u sjećanje. Njena blagost i toplina bili su kao majčin zagrljaj. Njen sin nas je gledao kao braću, a ne kao domsku djecu. Tada sam prvi put osjetio da nas neko vidi, da postojimo.“

Gotovo četiri desetljeća kasnije, taj dječak, sada odrastao čovjek i roditelj, odlučio je javno zahvaliti Sejdi i Halidu na gestu koji je za njega značio mnogo više od novca i pića.

„Zauvijek sam zapamtio tu ženu, njenu tišinu, pogled i dobrotu. To je bio trenutak koji me naučio što znači biti čovjek. Hvala ti, teto Sejdo, od srca i zauvijek.“

“Ljudina, humanist, pravi čovjek”

Objava Sajme Sulejmanija brzo se proširila društvenim mrežama i izazvala lavinu emotivnih reakcija. Stotine komentara ispod objave govorile su isto — o Halidu i Sejdi kao ljudima velikog srca, čija djela govore više od riječi.

„Malo o kome sam čula tako lijepe riječi kao o Halidu Bešliću. Neka mu dragi Bog podari mir.“
„Humanist, uvijek je pomagao slabijima od sebe.“
„Ljudina, veliki čovjek i umjetnik.“

Za mnoge, ovo svjedočanstvo još jednom je potvrdilo da popularnost Halida Bešlića nije bila slučajna — ona je izgrađena ne samo na njegovoj muzici i glasu, već i na ljudskosti, poštenju i dobroti koja ga je pratila od početka karijere.

Zahvalnost u pravom trenutku

U trenutku kada se pjevač borio sa bolešću i primao brojne poruke podrške, priča o njegovom i Sejdinom gestu iz mladosti pojavila se kao topla poruka nade i podsjetnik da se dobra djela nikada ne zaboravljaju.

Ova priča nije samo o slučajnom susretu, već o ljudskoj toplini i empatiji u vremenu koje je bilo jednostavnije, ali i iskrenije. Dokaz je to da jedno „obično“ dobro djelo, učinjeno iz srca, može obilježiti nečiji život zauvijek.

Halid i Sejda Bešlić nikada nisu govorili o svojim humanim gestovima, ali su ih mnogi pamtili. Ova priča iz 1986. godine sada, gotovo četrdeset godina kasnije, isplivala je kao svjedočanstvo da prava dobrota nikada ne zastarijeva.

Kome je sve pomagao čuveni pjevač?

Halid Bešlić, legenda narodne muzike, osim po svojim pjesmama, zauvijek će biti upamćen i po ogromnom srcu. Njegova dobrota, skromnost i spremnost da pomogne svakome kome je pomoć bila potrebna, ostavili su dubok trag.

Pomagao dječaku koji je lutao Sarajevom
Priča Sajme Sulejmanija iz 1986. godine jedna je od najdirljivijih. Dječaci su pokucali na vrata porodice Bešlić — nisu ih odbili, već su ih primili kao svoju djecu: dali im vodu, novac za hranu i dvije Coca-Cole. Sejda im je tada rekla:

„Dođite opet ako ste gladni.“

Taj trenutak Sajmo nikada nije zaboravio, jer mu je promijenio pogled na svijet i ljude.

Pomagao mladim muzičarima

Halid je bio poznat i po tome što je uvijek podržavao mlade talente. Pjevačica Nikolina Kovač više puta je isticala da joj je upravo Halid pomogao na početku karijere: pozivao ju je da nastupa s njim, davao joj savjete i bodrio je da ustraje.

„Halid je bio neko ko je znao prepoznati talenat, ali i čovjeka. Nikada nije gledao samo glas, već i dušu“, rekla je Nikolina.

Uvijek uz humanitarne akcije

Tokom godina, Bešlić je sudjelovao u brojnim humanitarnim koncertima. Bio je dio akcije za osnivanje Banke koštane srži u BiH. Nakon poplava 2014. godine, nastupio je u Zenici na koncertu „Niste sami“, pomažući onima koji su izgubili domove.

Dobrota koju nikada nije isticao

Zajedničko za sve ove priče je to da Halid nikada nije želio publicitet zbog svoje dobrote. Rijetko je govorio o onome što čini, smatrajući da prava humanost podrazumijeva tišinu i iskrenu namjeru, a ne aplauz. Ljudi su govorili umjesto njega.

Sjećanje na čovjeka velikog srca

Danas, kada nas je Halid Bešlić napustio, mnogi se s tugom prisjećaju ne samo njegovih pjesama koje su obilježile generacije, već i njegove dobrote. Komentari na društvenim mrežama sve govore:

„Bio je ljudina.“
„Veliki čovjek, duša od čovjeka.“
„Neka mu Bog podari vječni mir — zaslužio je.“