Njemački mediji: "Islamski savez sličan NATO-u je nerealan"

Napad na Dohu otvorio pitanje sigurnosti u Zaljevu

Prije oko dvije sedmice, Katar nije mogao odgovoriti na izraelski raketni napad izveden 9. septembra. Prema medijskim izvještajima, deset izraelskih borbenih aviona preletjelo je iznad Crvenog mora, pazeći da ne naruše zračni prostor drugih država, prije nego što su lansirali balističke rakete u operaciji poznatoj kao Over the horizon.

Ove rakete se lansiraju u visoke slojeve atmosfere, a zatim se vraćaju prema cilju. Meta su navodno bili članovi Hamasa koji su se sastali u luksuznoj četvrti Dohe radi razgovora o mogućem prekidu vatre u Gazi. U napadu je poginulo šest osoba, iako se vjeruje da one nisu bile direktna meta.

Poljuljano povjerenje

Kako su rakete stigle neočekivano, Katar se nije mogao efikasno odbraniti. Najvažnija zaštita Katara od Izraela uopće nije vezana za proturaketne sisteme. Naime, SAD – glavni saveznik Izraela – ima svoju najveću regionalnu bazu u Kataru i nedavno je toj zemlji dodijelio status „glavnog saveznika izvan NATO-a“.

Ipak, to nije bilo dovoljno da zaustavi Izrael u njegovom prvom poznatom napadu na jednu zaljevsku arapsku državu. To je ujedno potez za koji su SAD morale znati, piše Deutsche Welle.

Kristin Diwan iz Arab Gulf States Institute u Vašingtonu napisala je da je izraelski napad poljuljao povjerenje zaljevskih zemalja u njihove odnose sa SAD i da će ih to približiti jedne drugima.

Sanam Vakil iz Chatham Housea dodaje da vladari u Zaljevu sve odlučnije traže veću stratešku autonomiju i žele smanjiti rizike prevelike ovisnosti o SAD-u.

Ideja „islamskog NATO-a“

Nakon napada sve se više govorilo o stvaranju „islamskog NATO-a“ – odbrambenog saveza islamskih i arapskih država po uzoru na NATO.

Na hitnom summitu Arapske lige i Organizacije islamske saradnje, egipatski zvaničnici predložili su osnivanje zajedničkih arapskih snaga. Irački premijer Mohammed Shia al-Sudani pozvao je na kolektivan pristup sigurnosti, dok su članice Vijeća za saradnju u Zaljevu (GCC) – Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i UAE – aktivirale odredbu iz sporazuma o zajedničkoj odbrani iz 2000. godine.

U Dohi su potom održani sastanci ministara odbrane GCC-a, gdje je dogovoreno poboljšanje razmjene obavještajnih podataka, uvođenje sistema za rano upozorenje i zajedničke vojne vježbe.

Iste sedmice Saudijska Arabija i Pakistan potpisali su „strateški sporazum o međusobnoj odbrani“.

Format „6+2“ umjesto NATO-a

Iako se sve to doima kao korak prema „Islamskom NATO-u“, stručnjaci smatraju da je takav savez nerealan jer bi obavezao zaljevske države na ratove koji nisu u njihovom interesu.

Umjesto toga, analitičari govore o mogućem formatu „6+2“ – šest članica GCC-a, plus Turska i Egipat. Cinzia Bianco iz ECFR-a navodi da se o tome vjerovatno razgovaralo i na marginama Generalne skupštine UN-a. Prema njenim riječima, riječ nije o kolektivnoj odbrani poput člana 5 NATO-a, već o zajedničkom sigurnosnom stavu i poruci odvraćanja Izraelu.

Turska se vidi kao najpouzdaniji partner Zaljeva, dok se u Egipat još uvijek sumnja. Stručnjaci procjenjuju da će se sve eventualne inicijative provoditi polako i diskretno.

SAD ostaje ključan igrač

Države Zaljeva, iako sve više traže alternativne sigurnosne partnere poput Rusije i Kine, i dalje ovise o američkoj vojnoj tehnologiji. Katar je, nakon napada na Dohu, od SAD-a zatražio nova sigurnosna jamstva.

Bianco podsjeća da SAD nikada nisu bile protiv regionalizacije odbrane, već su oduvijek poticale razvoj zajedničke balističke zaštite u Zaljevu.

Krieg dodaje da to znači i više američkog angažmana, jer su američki sistemi okosnica regionalne odbrane. Međutim, političko razmišljanje se mijenja – Vašington se sve više posmatra kao uvjetni partner, a ne kao konačni garant sigurnosti.

Analitičari zaključuju da lideri Zaljeva sada nastoje izgraditi vlastiti sigurnosni stup, balansirajući između Irana i Izraela, ali i redefinirajući odnose sa SAD-om.