Moćnik kome godinama niko nije mogao ništa u problemu - ovo bi mogao biti Orbanov kraj
Mađarskog premijera Viktora Orbána, najdugovječnijeg lidera u nekoj državi EU, na proljeće 2026. godine čekaju možda najteži izbori. Na vlasti je neprekidno od 2010. godine, a evroskeptični nacionalista sada se suočava sa stagnirajućom ekonomijom i upornom inflacijom koja onemogućava smanjenje kamatnih stopa, trenutno najviših u EU – 6,5%. Osam mjeseci prije izbora, njegova stranka Fidesz zaostaje najmanje osam posto za opozicionom Tisom, pokretom Petera Mađara, pokazuju istraživanja javnog mnijenja.
Orbán je, otkako je došao na vlast, transformisao zemlju u ono što Evropski parlament naziva „hibridnim režimom izborne autokratije“. Akumulirao je ogromnu političku i ekonomsku moć, a autokratski potezi i stalni sukobi s Briselom doveli su do pada demokratskog kapaciteta Mađarske.
Prvi put nakon dvije decenije njegova vlast je ozbiljno uzdrmana, ali ne od slabe ljevice, već od desnog centra. Peter Mađar, nekadašnji blizak saradnik Fidesza, izrastao je u najopasnijeg protivnika. Do februara 2024. bio je dio vladajućeg establišmenta, a onda je, nakon afere u kojoj je bila upletena njegova tadašnja supruga i bivša ministarka pravde Judit Varga, javno progovorio o korupciji i zloupotrebama sistema.
Njegov pokret TISA (Poštovanje i sloboda) ubrzo je registrovan i postao nova snaga na političkoj sceni, bez formalne povezanosti s postojećim opozicionim partijama. Mađar je poruke gradio na borbi protiv korupcije, ograničenju premijerskih mandata, jačanju institucija, uvođenju direktnih predsjedničkih izbora te proevropskoj i pro-NATO orijentaciji. Njegov brzi uspon oslonio se na društvene mreže i masovne skupove, privlačeći hiljade građana u zemlji u kojoj je Orbán gotovo uništio nezavisne medije.
Analitičari ocjenjuju da je Peter Mađar transformisao razjedinjenu i slabu opoziciju u ozbiljnu alternativu vlasti. Posebno cilja na konzervativnu bazu s ruralnih područja, koja je decenijama bila Orbánovo najvjernije uporište, a svoju političku priču gradi na narativu „Mađarske koja propada“.
Mađarski novinar Gábor Bodiš podsjeća da bi poraz Orbána imao sličnu težinu kao i pad komunizma 1990. godine. Ako Mađar osvoji dvotrećinsku većinu, mogao bi promijeniti sistem iz temelja i ukloniti hiljade Orbánovih kadrova iz institucija. Ako, pak, pobjedi prostom većinom, njegov manevarski prostor bio bi drastično ograničen.
Orbán se u međuvremenu profilisao kao lider „neliberalne demokratije“ i „hrišćanske slobode“. Stekao je pristaše među konzervativcima širom svijeta, uključujući Donalda Trumpa, koji ga je nazvao „pametnim i snažnim čovjekom“. Istovremeno, u EU je ostao sinonim za tvrdu antimigrantsku politiku i blokiranje sankcija Rusiji te vojne pomoći Ukrajini.
Komplikovani izborni sistem, oblikovan Orbánovim reformama iz 2011. godine, omogućio mu je da s manje od 50% glasova osvoji dvotrećinsku većinu u parlamentu. Taj mehanizam „pobjednik uzima sve“ ostaje ključni faktor i u nadolazećim izborima.
U političkom nadmetanju, oba tabora već su započela predizbornu kampanju. Dok Peter Mađar nastoji prikazati sebe kao novu snagu koja vraća Mađarsku u evropski tok, Orbán upozorava da bi „glupa vlada mogla bankrotirati zemlju“. Njegova nedavna poruka: „Ništa se neće zaboraviti, sve će biti zabilježeno i naplaćeno“, analitičari vide kao svojevrsnu prijetnju.
Osmomjesečna kampanja, u kojoj će se sučeliti stari i novi autoritet, mogla bi presuditi pravcu kojim će Mađarska krenuti – da li će ostati uz Orbána, lidera neliberalnog modela, ili će pružiti šansu Petru Mađaru, čovjeku kojeg kritičari već nazivaju „malim Trumpom“.
