Bio sam 178 dana u svemiru i ono što sam tamo vidio uvjerilo me je da živimo laž
Iskustvo čovjeka koji je proveo 178 dana u svemiru nosi snažnu poruku za čovječanstvo
Ron Garan, bivši NASA-in astronaut, tokom svoje karijere proveo je ukupno 178 dana u svemiru – u američkom svemirskom šatlu, ruskoj letjelici Sojuz i na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Danas, s distance koju mu je svemir pružio, kaže da je doživio duboko otrežnjenje i shvatio da „živimo u zabludi“.
Ovaj astronaut, vojni pilot i preduzetnik priznaje da ga je, dok je iz orbite posmatrao našu planetu, pogodila spoznaja koja mu je potpuno promijenila pogled na svijet.
„Shvatio sam da živimo laž“
„Vidio sam biosferu kako se prelijeva duginim bojama i sjedinjuje sa životom. Nisam vidio ekonomiju. Ali, otkako sistemi koje je čovjek stvorio tretiraju sve – pa i same životne sisteme naše planete – kao podružnicu globalne ekonomije, postalo mi je jasno, s te tačke gdje prestaje Zemlja, a počinje svemir, da mi živimo u laži“, rekao je Garan u intervjuu za Big Think.
Nakon povratka na Zemlju, njegova perspektiva više nije bila ista. O iskustvu koje mu je promijenilo pogled na čovječanstvo, Garan govori kroz prizmu fenomena poznatog kao „efekat pregleda“.
„Efekat pregleda“ opisuje promjenu koju astronauti dožive kada vide planetu kako lebdi u tami svemira. Kao da nam se upali svjetlo i shvatimo koliko smo svi povezani i međusobno zavisni“, objasnio je, dodajući:
„Čovječanstvo lebdi u mraku – mi vidimo samo mali dio stvarnosti.“
„Kao civilizacija plaćamo visoku cijenu“
Prema njegovim riječima, jedan od ključnih problema s kojima se svijet danas suočava jeste činjenica da ljudi ne vide potpunu sliku.
„Mislimo da znamo sve, a u stvarnosti vidimo samo uski isječak. Zbog toga nismo u stanju da rješavamo mnoge izazove s kojima se suočavamo. Kao civilizacija, trenutno plaćamo visoku cijenu toga. Dio razloga zbog kojih problemi ostaju neriješeni je to što nemamo pravu perspektivu. I zato moramo izaći iz tog mraka“, poručuje Garan.
Inspiriran vlastitim iskustvom, razvio je koncept „orbitalne perspektive“, koji opisuje kao „poziv na djelovanje“.
„To je osjećaj nepravde koji nas pogodi kada ugledamo otrežnjujući kontrast između neopisive ljepote naše planete i tužne stvarnosti života na istoj toj planeti za veliki broj njenih stanovnika“, naglasio je.
Umjesto da svijet posmatramo kroz prizmu ekonomije i društvenih sistema, Garan apeluje da promijenimo ugao gledanja i postavimo pitanje: šta koristi cijelom čovječanstvu? Tek iz te, proširene perspektive, vjeruje on, možemo početi mijenjati stvari nabolje.
