RS više ne može dugove prebacivati na državu BiH

Schmidt spriječio nove „slučajeve Viaduct“: RS više neće moći greške naplaćivati iz državnog budžeta

Odluke visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta, kojima će dug slovenskoj firmi Viaduct biti plaćen novcem od putarina namijenjenih entitetu Republika Srpska, a dio dobiti Centralne banke BiH iskorišten za modernizaciju izbornog procesa naredne godine, možda su u sjeni jedne od ključnih mjera iz njegovog paketa – one koja omogućava nesmetano funkcionisanje BiH.

Naime, Schmidt je izmjenama Zakona o finansiranju institucija BiH spriječio pojavu novih „Viaducta“ i potencijalno opasnu praksu po kojoj bi ubuduće razni domaći i strani mešetari mogli naplaćivati greške entiteta ili nižih nivoa vlasti – direktno iz budžeta države.

Ozbiljan udarac vlastima RS-a

Od sada, ako se ponovi slučaj poput onog sa Viaductom, za koji je odgovorna vlast u RS-u, zakon omogućava da se dugovi naplaćuju direktno iz sredstava koja pripadaju tom entitetu.

Schmidt je izmjenama Zakona jasno propisao da, ukoliko neko dobije presudu protiv entiteta – bilo RS ili Federacije BiH – i pokuša da milionske iznose naplati iz državnog budžeta, BiH sada ima zakonski mehanizam da to odbije i dug namiri iz entitetskog novca.

Prethodni zakon nije predviđao takvu mogućnost, a politička realnost u Parlamentu BiH gotovo sigurno ne bi omogućila ovakvu izmjenu zbog protivljenja iz RS-a, prvenstveno SNSD-a.

To se jasno vidjelo u slučaju Viaduct i blokada koje je SNSD sprovodio, ne želeći ni da razmatra, a kamoli prihvati prijedloge da RS plati vlastiti dug.

Zato je Schmidtova intervencija bila jedino realno i pravno održivo rješenje.

Ova izmjena ozbiljno pogađa vlasti u RS-u, koje su godinama sklapale sumnjive ugovore sa stranim firmama, naročito o koncesijama, a zatim ih jednostrano raskidale, ne mareći za posljedice, jer su znale da će teret eventualnih presuda pasti na državni nivo.

Zakon sada izričito propisuje da budžet mora sadržavati podatke o finansijskim obavezama po osnovu pravosnažnih sudskih odluka ili odluka relevantnih tijela, ukoliko se te obaveze isplaćuju iz državnog budžeta.

Ključna zakonska novina

Najvažnija Schmidtova izmjena kaže da, ukoliko je BiH proglašena dužnikom zbog ugovora koje su sa stranim investitorima sklopili entiteti, Brčko distrikt ili niži nivoi vlasti – stvarni dužnik mora osigurati sredstva za isplatu u roku od 30 dana.

Ako to ne učini, sredstva će automatski biti skinuta sa računa entiteta putem Centralne banke BiH – kao što su prihodi od putarina i drugih indirektnih poreza.

Ova odluka štiti državni budžet od miliona i milijardi maraka koje bi mogle nastati kao posljedica arbitražnih postupaka u toku, i istovremeno tjera entitetske vlasti da budu daleko odgovornije i opreznije u sklapanju i raskidanju ugovora.

Ako su, kako se sumnja, raskidi ugovora rađeni dogovoreno radi lične ili političke koristi – prije svega SNSD-a u RS-u – Schmidtove izmjene zakonodavnog okvira sada ozbiljno ometaju te planove, jer odgovornost prebacuju direktno na entitetski nivo.

Obavezna klauzula o odgovornosti

Dodatno, zakon sada nalaže svim organima vlasti, na svim nivoima, da u ugovore sa stranim investitorima unesu odredbu kojom se izričito navodi da će za svaku eventualnu štetu biti odgovoran isključivo taj organ vlasti.

„Bez obzira na to ima li strani investitor registrovanu pravnu osobu u Bosni i Hercegovini, entitetima FBiH, RS, Brčko distriktu BiH ili nekom drugom organu vlasti, obavezno je u ugovor unijeti klauzulu kojom se jasno navodi da će odgovornost snositi isključivo taj ugovorni organ“, stoji u Schmidtovoj odluci.

Građani neće profitirati, ali će znati ko je kriv

Na kraju, iako se čini da će novac namijenjen RS-u otići u ruke sumnjivim "investitorima" poput Viaducta – koji nije investirao ni marku, a dobit će preko 100 miliona KM – ipak se radi o sredstvima koja pripadaju svim građanima RS-a i koja su trebala biti uložena u infrastrukturu i razvoj.

Ipak, za ovu situaciju kriva je isključivo vlast RS-a koja je napravila grešku i pokušala je prebaciti na teret države koju, ironično, ne priznaje.

Zato građani trebaju znati – Schmidtovo rješenje nije bilo samo nužno, već jedino moguće.