Papir za pečenje je među najopasnijim stvarima koje koristite u kuhinji, ovo s njim nikako ne radite

Papir za pečenje: praktičan saveznik u kuhinji ili skriveni zdravstveni rizik?

Papir za pečenje već desetljećima olakšava pripremu hrane – sprječava lijepljenje, smanjuje potrebu za dodatnim uljem i pojednostavljuje čišćenje posuđa. Ipak, iako vrlo praktičan, sve se češće postavlja pitanje – je li u potpunosti siguran za zdravlje?

Papir za pečenje izrađuje se od celuloze i prolazi dodatnu obradu kako bi postao otporan na vlagu, masnoću i visoke temperature. Najčešće je presvučen silikonom, koji sprječava lijepljenje hrane i omogućava pečenje na visokim temperaturama.

Na tržištu je dostupan u dvije osnovne varijante: izbjeljeni, koji je hemijski tretiran klorom da bi bio bijele boje, i neizbjeljeni papir prirodne smećkaste boje, bez spojeva koji sadrže klor.

Potencijalni rizici po zdravlje

Određene naučne pretpostavke i preliminarne studije ukazuju na moguću povezanost sastojaka papira za pečenje s određenim zdravstvenim rizicima, uključujući i rak, iako podaci nisu konačni i zahtijevaju dodatna istraživanja.

Naime, izbjeljivanje papira klorom može rezultirati nastankom dioksina – spojeva koje Svjetska zdravstvena organizacija klasificira kao potencijalno kancerogene za ljude. Iako se ti spojevi nalaze u vrlo malim količinama, pod utjecajem visokih temperatura mogu dospjeti u hranu. Jednom unijeti u organizam, dioksini se talože u masnom tkivu i mogu ostati godinama, pri čemu se povezuju s hormonskim poremećajima, smanjenom plodnošću, oštećenjem jetre i povećanim rizikom od raka dojke i jetre.

Većina papira za pečenje ima silikonski premaz koji je označen kao “siguran za kontakt s hranom”. Ipak, neka istraživanja sugeriraju da se prilikom pečenja, posebno na temperaturama višim od preporučenih, mogu oslobađati siloksani – spojevi koji se povezuju s hormonalnim poremećajima i potencijalnim kancerogenim učinkom.

Evropska agencija za hemikalije (ECHA) klasificirala je određene oblike siloksana, poput D4 i D5, kao supstance vrlo visokog rizika (SVHC). Iako su silikonske površine općenito stabilne, važno je paziti na kvalitet proizvoda i izbjegavati njihovu višestruku upotrebu.

Papir za pečenje nije za višekratnu upotrebu

Papir za pečenje dizajniran je za jednokratnu upotrebu. Već nakon jednog korištenja, silikonski sloj može početi pucati i otpuštati čestice. Također, većina proizvođača preporučuje maksimalnu temperaturu pečenja od 220 do 230 °C – sve iznad toga povećava rizik od razgradnje silikona i mogućeg prijenosa štetnih supstanci u hranu.

Postoje zdravije i sigurnije alternative

Ako želite smanjiti izloženost potencijalno štetnim hemikalijama, razmislite o dugotrajnijim i ekološki prihvatljivijim zamjenama.

Umjesto papira za pečenje, dovoljno je blago nauljiti pleh maslinovim uljem. Također su odlična alternativa posude od nehrđajućeg čelika – dugotrajne, nereaktivne i lake za održavanje.

Staklene i keramičke posude idealne su za pečenje jer ne ispuštaju nikakve štetne supstance. Tu su i višekratne silikonske podloge, ali je važno birati one koje imaju provjerene sigurnosne certifikate.

Na što treba obratiti pažnju

Ako ipak koristite papir za pečenje, preporučuje se:

• birati neizbjeljeni papir, bez klora (tražiti oznake poput “chlorine-free”, “bleach-free”, “non-toxic”, “FSC certified”),
• izbjegavati proizvode nepoznatih brendova bez jasno navedene deklaracije,
• ne koristiti papir iznad preporučene temperature,
• ne koristiti papir više puta.

Iako povremena upotreba papira za pečenje ne predstavlja ozbiljnu opasnost, redovna izloženost visokim temperaturama i višekratna upotreba mogu predstavljati rizik po zdravlje. Srećom, danas postoji mnogo sigurnijih, dugotrajnijih i često isplativijih rješenja.

Zdravlje počinje od svakodnevnih izbora – i u kuhinji. Informisanost i male promjene mogu imati veliki utjecaj.