Haške presude, domaći propusti: Ko još nije odgovarao za genocid?
Tri decenije nakon genocida u Srebrenici, pravda i dalje nije u potpunosti zadovoljena. Iako su donesene brojne presude na međunarodnim i domaćim sudovima, mnogi zločinci su ostali nekažnjeni. Broj novih procesa rapidno opada, a borba za istinu i odgovornost traje.
Pravosudni bilans uključuje historijske presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), ali i ozbiljne propuste domaćih pravosuđa, političke opstrukcije i sve češće negiranje sudski utvrđenih činjenica.
Genocid: Sudski utvrđena činjenica
U julu 1995. godine, u zaštićenoj enklavi Srebrenica, pod zaštitom UNPROFOR-a, počinjen je najteži ratni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – genocid nad Bošnjacima.
Presudama ICTY-a dokazano je da su jedinice Vojske Republike Srpske (VRS), MUP-a RS i paravojne jedinice poput „Škorpiona“ planski izvršile sistematska ubistva više od 8.000 muškaraca i dječaka. Cilj: uništenje bošnjačke populacije u Srebrenici.
Haški tribunal: Presude koje su definisale istinu
ICTY je izrekao presude koje su pravno potvrdile genocid:
Radislav Krstić, komandant Drinskog korpusa VRS, osuđen je 2001. godine kao prva osoba u Hagu za genocid.
Zdravko Tolimir, jedan od ključnih planera masovnih pogubljenja, osuđen je na doživotni zatvor.
Radovan Karadžić i Ratko Mladić, najviši politički i vojni lideri RS, osuđeni su na doživotne kazne zatvora. Sud je utvrdio njihovu direktnu odgovornost za planiranje i realizaciju genocida.
Ukupno je ICTY, zajedno s Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MICT), izrekao više od 700 godina zatvora za zločine u Srebrenici, uključujući najmanje sedam presuda s kvalifikacijom genocida.
Domaće pravosuđe: Ograničeni dometi
Sud BiH je osudio 28 osoba na ukupno 464 godine zatvora, uključujući i 14 presuda za genocid. Najznačajniji predmet bio je onaj protiv sedmorice pripadnika VRS za masakr u Kravici, gdje je ubijeno više od 1.000 zarobljenih muškaraca i dječaka.
Međutim, kako ističe Denis Džidić iz BIRN-a BiH, trenutna faza procesuiranja je gotovo završna: “Trenutno imamo samo pet aktivnih suđenja. Biološki faktori, odlazak svjedoka, politička opstrukcija i nedostatak kapaciteta dodatno ugrožavaju efikasnost procesa.”
Srbija: Izostanak pravne kvalifikacije genocida
U Srbiji su održani određeni procesi vezani za zločine u Srebrenici, ali nijedna presuda nije sadržavala termin "genocid". Procesuirani su pojedinci nižeg ranga, uglavnom za saučesništvo.
U presudi iz 2007. godine, Međunarodni sud pravde (ICJ) je utvrdio da Srbija nije počinila genocid niti bila njegov saučesnik, ali je prekršila obavezu da spriječi genocid i kazni odgovorne. Ratko Mladić je sve do 2001. bio na platnom spisku Vojske Jugoslavije.
Zakašnjela pravda i nedovršeni procesi
Brojne porodice još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. Reparacije i institucionalna odgovornost i dalje su neostvareni ciljevi.
“Vrijeme je da se BiH okrene drugim oblicima tranzicijske pravde – poput reparacija, memorijalizacije i edukacije,” poručuje Džidić. Posebno ističe rad Memorijalnog centra Srebrenica, koji prema njegovim riječima, "gradi dugotrajno pamćenje kroz dokumentovanje i edukaciju".
Trideset godina nakon genocida, međunarodna pravda je djelimično ispunila svoju misiju. Domaća pravda, naročito u Srbiji, i dalje kaska, ostavljajući žrtve bez pune satisfakcije.
Istina je poznata, ali se još osporava
Tri decenije poslije, istina o genocidu više nije samo pitanje prava – već duboko političko pitanje. Negiranje genocida, neprimjenjivanje presuda i nekažnjivost nižih izvršilaca ostaju prepreke pravdi i pomirenju.
