DVA SCENARIJA ZA MILORADA DODIKA: Bosna i Hercegovina je pred jednom od najvažnijih prekretnica

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine zakazalo je za 12. juni ove godine javnu sjednicu u predmetu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i vršioca dužnosti direktora „Službenog glasnika RS“ Miloša Lukića. Radi se o razmatranju žalbi na prvostepenu presudu zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojom je Dodik osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političke funkcije predsjednika RS-a, dok je Miloš Lukić oslobođen optužbi.

Ishod ove odluke označit će novu prekretnicu u ionako krhkom političko-sigurnosnom ambijentu Bosne i Hercegovine, i sigurno je da se država nalazi pred jednim od najvažnijih trenutaka poslijeratne pravosudne prakse. Kakva god bila, konačna presuda Miloradu Dodiku neće biti samo pravna, već i duboko politička, a njene posljedice će se osjetiti daleko izvan zgrade državnog Suda u Sarajevu.

Prvi scenarij: Pravosnažno oslobađanje Milorada Dodika

Ukoliko Apelaciono vijeće ukine prvostepenu osuđujuću presudu i oslobodi Milorada Dodika optužbi, nema sumnje da će predsjednik RS-a takvu odluku politički kapitalizirati i iskoristiti kao nepobitan argument za svoje ranije tvrdnje da su optužbe protiv njega bile politički motivirane, odnosno da visoki predstavnik Christian Schmidt nema legitimitet da nameće zakone u BiH. Ovakav ishod Dodik bi iskoristio za dodatnu delegitimizaciju državnog nivoa vlasti i pravosuđa.

Bez obzira na centralnu potjernicu Suda BiH za Dodikom, Radovanom Viškovićem i Nenadom Stevandićem zbog sumnje na rušenje ustavnog poretka, koja je i dalje na snazi, oslobađajuća presuda dodatno bi ojačala Dodikovu poziciju unutar entiteta RS i dodatno marginalizirala opoziciju, protiv koje vlasti RS-a posljednjih mjeseci intenzivno kreiraju narativ „izdajnika“.

Ukidanje presude moglo bi ohrabriti nastavak secesionističkih poteza iz RS-a, uz manje bojazni od institucionalnih sankcija. Dugoročno, ovakav ishod bi otvorio prostor za institucionalno normaliziranje paralelnih mehanizama odlučivanja unutar RS-a, na čemu Dodik, Stevandić, Višković i ostali predstavnici entitetske vlasti već mjesecima ustrajavaju, ohrabreni nesposobnošću sigurnosnih agencija da uhapse „bjegunce“ koji se slobodno kreću, putuju i održavaju međunarodne kontakte.

U Federaciji BiH, naročito među bošnjačkim političkim akterima, ali i u dijelu međunarodne zajednice, oslobađanje Dodika moglo bi se doživjeti kao kapitulacija pravne države pred političkim pritiscima. To bi dodatno zaoštrilo retoriku o nefunkcionalnosti BiH, ozbiljno uzdrmalo povjerenje u pravosudni sistem i potaknulo nove političke zahtjeve iz Federacije za reformom pravosuđa.

Drugi scenarij: Potvrda prvostepene osuđujuće presude

Ukoliko Apelaciono vijeće potvrdi raniju presudu kojom je Dodik proglašen krivim za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, to bi značilo dodatno produbljivanje političke destabilizacije i institucionalnih blokada u zemlji. Narodna skupština RS-a bi u tom slučaju vjerovatno donijela nove mjere kojima bi se podrivao rad državnih institucija i onemogućilo njihovo djelovanje na teritoriji RS-a, a moguće je i da bi Dodik tada krenuo ka konačnom raspisivanju referenduma o statusu RS-a, što je već ranije više puta najavljivao.

S druge strane, potvrda presude Suda BiH mogla bi podstaći i druge članice Evropske unije da uvedu sankcije Dodiku, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu putovanja. U kontekstu evropskih integracija Bosne i Hercegovine, ovakav razvoj događaja vjerovatno bi potaknuo međunarodnu zajednicu da snažnije pozove na reforme i ustavne promjene. No, izvjesno je da bi Dodik ignorisao presudu i uprkos zabrani nastavio obavljati funkciju predsjednika RS-a, što bi pravosudne institucije i policijske agencije stavilo pred dodatni izazov – kako ga u tome spriječiti?

Mnogo toga u ovom slučaju zavisi i od stava HDZ-a BiH i Dragana Čovića, koji dosad nije pokazao spremnost da se odrekne Dodika kao političkog partnera, ali to bi se u slučaju potvrde presude moglo vrlo brzo promijeniti. Čović je pragmatičan političar i jasno mu je da postoji ogromna razlika između saradnje s Dodikom za kojeg još postoji kakva-takva šansa da se pregovorima izvuče iz situacije u koju je sam sebe doveo, i podrške Dodiku kojem bi pravosnažna presuda definitivno zabranila političko djelovanje.

Konačno isključenje SNSD-a iz državne vlasti ograničilo bi Dodikovo djelovanje isključivo na entitet RS i onemogućilo mu nastavak blokade rada državnih institucija, a takva izolacija značila bi i njegov politički kraj – bez obzira na to ostaje li na slobodi ili završava iza rešetaka. To bi na kraju bio i svojevrstan trijumf stranaka Trojke koje su započele ovaj proces, ali ga zbog niza nespretnih poteza nisu uspjele privesti kraju.

(SB)