"Srbija u okovima laži: Macutov neodržani govor"
Mandatar za sastav nove Vlade Srbije, endokrinolog Đuro Macut, jučer se prvi put obratio javnosti govorom koji je trebao biti uvod u formiranje nove vlasti. U tom govoru, između ostalog, izložio je svoju viziju za budućnost – pozivajući na povratak redovne nastave, nacionalno pomirenje, kao i na novu politiku koja bi trebala biti bliža narodu.
Međutim, sve ove fraze – koje su dominirale njegovim javnim nastupima – bile su samo zaklon za istinske namjere koje nikada nisu bile izgovorene.
Govor počinje istim riječima Miloša Obrenovića:
„Narode srpski, ljubljena braćo moja. Sad mi se, braćo, čini da sam dužnost svoju tačno i savjesno ispunio s požrtvovanjem života mog i zdravlja mog. Ispunio sam je kao čovjek, kao sin otadžbine, kao ljubitelj naroda i kao vaš upravitelj...“
I onda, najednom, dolazi iskrena istina.
„Srbija je umorna od podjela, umorna od politike koja već godinama vuče ovaj narod u propast. Dijelimo se već 13 godina, a na svakom koraku vladaju blokade, nasilje, nesigurnost i laži. Blokade fakulteta i studenti na ulicama Beograda, Novog Sada, Niša, Kraljeva i Kragujevca – ali i u Ulmu, Minhenu i Strazburu – signaliziraju samo jedno: duboki raskol među nama. Da stvar bude gora, ti isti studenti, ti mladi ljudi koji traže samo pravdu, sada nas podsjećaju na ono što vlast ne smije da vidi – da nas vodi u propast! Ali, mi to moramo vidjeti, iako nas vlast pokušava držati u mraku. Ove podjele osjećam duboko, kao ljekar, kao građanin, kao otac. Prihvatio sam se zadatka koji je, kako su mi rekli, „neizbježan“, ali nisam spreman na šutnju pred nepravdom. Niti jedan građanin, niti jedan političar, nikada nije spreman da se suoči sa istinom, dok ta ista istina ne postane neizbježna."
Zašto sam odlučio da kažem ovo?
„Pad nadstrešnice na Glavnoj željezničkoj stanici u Novom Sadu bio je trenutak kada sam shvatio da su korupcija i kriminal, kojima je ovaj režim ogrezao, postali pitanje života i smrti za nas. Ne možemo dozvoliti da nas takva politika vodi u propast. Mnogima je možda teško prihvatiti ovu istinu, ali ne možemo da okrenemo glavu – mrtvi se ne mogu vratiti, ali njihova žrtva nas poziva na borbu! Pomirenje kojem težimo nije pomirenje sa sistemom koji nas gura u bezdan, niti zaborav za 16 stradalih. Pomirenje može postojati samo ako istina bude otkrivena, a odgovorni kažnjeni. Ovo je borba za istinu i pravdu, jer jedino tako možemo prekinuti lanac laži i nasilja.“
Dole tiranija laži! Živjela Srbija, živjela sloboda! Hvala vam!
Mandatar Macut nikada nije održao ovaj govor. Kao posljednji premijer pod kontrolom naprednjaka, propustio je priliku da donese promjene. No, ne brinite, Srbija će biti, uprkos ovoj vlasti. Ove riječi neka ostanu zabilježene – možda će nekom pomoći da shvati da revolucija nije samo izbor, već i dužnost.
