Ruski fenomen: Živi od mamine penzije, a odbio nagradu od milion dolara!
Rus Grigorij Peretman, najbolji živi matematičar, pronašao je sreću koja ne zavisi od novca. Odbio je zasluženu nagradu od milion dolara - da, dobro ste pročitali.
Živi u Sankt Peterburgu, asketskim životom, čita knjige i to ga čini beskrajno sretnim. Živi u maminom stanu, od njene penzije. Grigorij potvrđuje nepisano pravilo prema kome je "svakom geniju potreban brat ili sestra koji će ga izdržavati". Komšije ga jako slabo viđaju, ponekad prošeta u starom sakou i u ofucanim farmerkama. Piše se da živi u siromaštvu, iako vjeruju da Grigorij to isto misli za njih, piše Dnevni Avaz. Grigorij je širom svijeta postao podsmijeh pretežno onih koji su jedva i "osmogodišnju" završili. Istih onih koji bi i Einsteinu savjete dijelili, dok bi Teslu klepali na ulici. To što Perelmanov algoritam ne može još uvijek naći primjenu za iživljavanje rudimentnih nagona, ma koliko intelektualno oni zvučali, to samo otkriva primitivnost klopke sa kojom Perelmanovi kritičari pokušavaju da doskoče životu. Matematika nije stvar mišljenja, kao što ni čovjek nije racionalno biće.
Grigorij je rođen 13. juna 1966. godine, a kao jedan od pet članova sovjetske ekipe, 1982. godine je na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi osvojio zlatnu medalju. Doktorirao je u Sankt Peterburgu, predavao je na nekoliko američkih univerziteta, ali je 1994. godine dao9 otkaz na Barkleyu u Californiji, te se vratio u Rusiju. Iako je riješio Poenkareov milenijumski problem, pohvalio se samo jednom svom kolegi. ovaj je oduševljen otkrićem, rezultate prezentovao naučnoj javnosti. Trust matematičkih mozgova je nakon dugog niza ispitivanja njegov rezultat proglasio bravuroznim otkrićem. Fieldsovu nagradu, kao i CMI priznanje u visini od milion dolara, Perelman je odbio. Ljudi poput Grigorija nadrastaju mediokritete i svakodnevne ljudske potrebe, pa i potrebu za novcem i slavom. Nije se pojavio na ceremoniji dodjele u Madridu, što se dogodilo prvi put u historiji ove nagrade, uz komentar kako "baš taj dan mora u šumu da bere gljive". Sasvim logično objašnjenje jednog genija.
Čovjek koji živi za principe, a ne za novac, odbacuje komoditet znajući da postoji nešto što je vrijednije od novca. Stvari su finansijski limitirane i ne postoji stvar oko koje se ne može pregovarati. Takav vazalni odnos ne uklapa se u koncept genija. "Normalnost" koju je nametnuta većina, dovela je do toga da naši "intelektualci" danas gotovo nikada ne odbijaju recimo 100 eura, 200 grama kafe ili flašu vinjaka. Zato su geniji na našim prostorima sve češće osobe čija imena nose jednosmjerne ulice.
Biti bogat znači biti čovjek koji se i u potpunoj samoći zabavlja snagom svog duha i toka misli. Posljednje što je ruski genije novinarima rekao, bilo je:
"Znam kako funkcioniše Univerzum. Zašto bih onda trčao da uzmem neki milion dolara, recite mi?"
