Vjeruje se da badnjaku treba dodati grančicu ovog za zdravu godinu punu napretka

Ranom zorom na badnjak, običaji kažu, domaćini treba da sa puškama odu u sječu badnjaka koji se do večeri drže pored kuće, a zatim se unose i stavljaju na ognjište.

Običaj sječenja badnjaka simbolizuje vitlejemske pаstire koji su na znаk Zvijezde dа se rodio Hristos Spаsitelj, isekli grаne badnjaka i ponijeli ih u pećinu kako bi naložili vatru i ugrejali Hristа i njegovu mаjku.

A sam badnjak ne bi trebalo da se sječe golom rukom, već rukavicama u kojima je bilo izmiješano žito. Domaćin se prije seče okreće ka istoku, krsti tri puta i kaže: “Pomozi i Bože i sveti badnjače”. Drvo treba sjekirom isjeći tri puta, a ako se ono ne polomi iz trećeg pokušaja, onda se lomi rukama.

U pojedinim dijelovima Srbije običaj je da se na mjestu na kojem je nekad stajalo stablo badnjaka, ostavi ili parče pogače ili žito iz rukavice.

Uz badnjak se dodaje drenova grančica koja je simbol zdravlja i snage.

U nekim krajevima, najčešće u gradovima, ne sledi se običaj sječenja badnjaka, već se on kupuje na pijacama ili tezgama koje se ovih dana mogu sresti na svakom ćošku – uz pšenicu koja se, takođe, prodaje i uveliko kupuje za Božić, piše Žena Blic.

Dosta je i polemike oko toga šta je od onoga što se čini u susret Božiću u skladu sa vjerom, a šta je rezultat sujeverja ili samo narodne prakse.

Pomenuti običaji imaju utemeljenje u religiji, dok se “običaj” spavanja na slami koja se u kuću unosi na Badnje veče a sve kako bi “djevojke sanjale mladića za kojeg će se udati”, svrstava u praznoverje.

Mimo vjerskog običaja je i kićenje automobila badnjakom koje postaje sve popularnija praksa.