Razgovarate li sami sa sobom? Istraživanje objasnilo šta to može značiti
Ljudi razmišljaju na dva osnovna načina – vizuelno i verbalno, što znači da naš unutrašnji monolog može izgledati kao razgovor koji vodimo naglas. Međutim, ovaj fenomen nije univerzalan za sve ljude.
Neki ljudi imaju unutrašnje misli u obliku jezika, dok drugi više koriste neverbalne znakove i slike. Psiholog Rusel T. Hurlburt ističe da unutrašnji monolog, iako robustan, nije prisutan kod svih. Postoje individualne razlike; neki ljudi često razgovaraju sami sa sobom, dok drugi to rade rijetko ili nikada.
Većina ljudi koristi kombinaciju verbalnog i vizuelnog razmišljanja, gdje se ovi tipovi misli često prepliću. Istraživanja na Harvardu pokazuju da vizuelno razmišljanje može podstaći određenu količinu verbalnih misli i obrnuto. Zanimljivo je da su verbalne misli uglavnom vezane za budućnost, dok su vizuelne misli više povezane sa sadašnjim trenutkom.
Ljudi često ne razmatraju druge načine razmišljanja osim sopstvenog, što može dovesti do pogrešnih pretpostavki o tome kako drugi misle. Na primjer, moglo bi se pretpostaviti da pisci razmišljaju isključivo riječima, ali to ne mora biti slučaj.
Nijedan način razmišljanja nije superioran ili bolji. Svako treba da koristi onaj koji mu je prirodniji i koji mu najbolje odgovara u svakodnevnom životu.
