Pobunjenici mogu poraziti ISIL – a učešće Ujedinjenog Kraljevstva će biti od velike pomoći

Ako postoji bar jedna lekcija koja se treba naučiti iz desetogodišnje borbe protiv Islamske države i njenih prethodnika, onda je to da strane sile mogu pobijediti  organizaciju bez pomoći lokalnih oružanih snaga. Njihova najbolja strategija je potčinjavanje lokalnog stanovništva ostavljajući ih bez održive alternative. To je u velikoj mjeri uspjelo u Iraku, i ukoliko svijet ne prihvati realnost, ista situacija će se desiti i u većinskom dijelu Sirije, piše The Independent.

U 2006 godini, Amerika nije uspjela da iskorijeni grupu u Anbaru – tada poznatiju kao Islamsku državu Iraka – sve dok komandati brigade nisu uspjeli da nađu načina da okrenu populaciju protiv već postojeće pobunjeničke grupe u Ramadiju. Okolnosti su tada bile i bolje nego danas: Amerika je imala velike vojne grupe u državi te je politika sektaških grupa u Bagdadu bila manje izražena.

Nenamjerne posljedice uzrokovane trenutnom kampanjom dovode lokalne vlasti u trag organizaciji. Amerika se pak fokusirala na rad sa određenim snagama u ograničenom području kako bi se borila protiv Isila. Granatiranje mostova, naftnih izvorišta i kamiona je paraliziralo ekonomiju u područjima koje kontroliše Isil. Ovo ponekad navodi ljude da se pridruže jedinom poslodavcu u gradu kako bi zaradili za svoje porodice. Neki ljudi su poslali mlađe članove porodice u inostranstvo. 

Velika Britanija ne bi trebala pogoršati situaciju slanjem aviona da lete na područja koja kontroliše Isil. Umjesto toga, većina vremena i napora treba da se uloži da se ohrabre i motivišu lokalne sile u borbi protiv ISIL-a. To zahtjeva strategiju koja nije povezana sa onom koju trenutno vodi Washington. Cilj Velike Britanije bi trebao da bude rad kroz postojeće mreže i omogućivanje civilnih servisa da se borbe protiv pobunjeničkih grupa u različitim dijelovima države. 

Velika Britanija je nedavno sponzorisala jedan ambiciozni i poseban program u kojem je nastojala da angažuje imame u području kontrolisanom od strane pobunjeničkih grupa. Dio kampanje je bila edukacija vjernika o opasnosti tekfira – ili proglašavanje muslimana nevjernicima. Prema riječima glavnog komandira koji je nadgledao ovaj program, “kultura tekfira” je glavna prepreka u angažovanju boraca u grupe poput Isila, posebno ako grupe imaju podršku zapadnih zemalja. 

Velika Britanija također finansira druge bitne programe koji nisu dostupni javnosti. Jedan od njih je i program vrijedan 10 miliona funti u kojem treniraju lokalne policijske snage u sjevernoj Siriji. Također je uključena u program podrške protiv aktivista Asadovog režima. Neki od ovih programa su uglavnom kratkotrajni ali zahtjevaju konstatno finansiranje. 

Ovakvi programi bi trebali da budu predstavljeni Britanskoj javnosti te prošireni i na druga područja u kojima su ciljne grupe izdvojene iz područja ISIL-a. 

U Velikoj Britaniji, među opozicijom je prisutna dobra volja. Opozicija to može iskoristiti i uključiti se u takve programe kako bi pomogla borcima da pobijede Isil. Velika Britanija bi također trebala da jasno i glasno obznani da sistem Bashara al-Assada nema budućnosti u Siriji. 

Pobunjenici, a ne režim, djeluju u ili blizu područja koja kontroliše Isil. Postoji puno pobunjeničkih snaga koje se bore protiv ove grupe. One su ključne u poražavanju ISIL-a.