OGLASIO SE YUSUF DIKEC nakon što je postao senzacija: "IZGLEDAO SAM SMIRENO, ALI..."
Turski strijelac Jusuf Dikec, koji je osvojio srebrnu medalju na Olimpijadi u Parizu i privukao veliku pažnju zbog svog jedinstvenog stila pucanja iz vazdušnog pištolja, izjavio je da je tokom nastupa izgledao mirno, ali da su u njemu bjesnile oluje, prenosi Anadolija.
Dikec je, zajedno sa timskom koleginicom Sevval Ilayda Tarhan, osvojio prvu medalju za Tursku u streljaštvu u istoriji Olimpijskih igara. Njegov neobičan stav tokom gađanja, s jednom rukom u džepu, brzo je postao viralan.
Po povratku u domovinu, Dikec je govorio za Anadoliju, naglašavajući da nije očekivao toliku reakciju na svoj nastup. "Nikada nisam mislio da će to izazvati toliku pažnju. Kao i obično, zauzeo sam poziciju i gađao metu," rekao je Dikec, dodajući da se dugo pripremao za Olimpijadu.
Dikec smatra da olimpijska medalja nije samo njegov, već i uspeh cijele Turske. "Jako smo se pripremali za ovo takmičenje. Naš cilj je bio zlatna medalja, ali je izmakla u poslednjem trenutku. Do finala smo došli oborivši olimpijski rekord. Ovo je za nas bilo i olakšanje i mali pritisak. Dobro smo se borili s Ilajdom do posljednjeg trenutka," istakao je Dikec.
On objašnjava da svaki strijelac ima stav koji odgovara njegovoj anatomskoj strukturi. "Moj stav, koji je postao viralan na društvenim mrežama, bio je najudobniji i najstabilniji za mene. Iako sam spolja izgledao mirno, unutar mene su bjesnile oluje," rekao je Dikec.
Dikec dodaje da mladim sportistima uvijek savjetuje da im je primarna dužnost da osvoje medalju, ali da odmah iza toga dolazi odgovornost da predstavljaju svoju zemlju na najbolji način. "Morate paziti na svoj stav, ponašanje i stil života dok nosite dres reprezentacije. Vjerovatno smo zauzeli mesto u srcima mladih sportista, i to nas je veselilo. Veoma sam ponosan što se o meni govori kao o turskom sportisti, a ne samo kao o Jusufu Dikecu," ističe on.
Na Olimpijadi na kojoj je osvojio svoju prvu medalju, a koju je posetio peti put, Dikec je podijelio i razgovor sa svojom 9-godišnjom kćerkom Basak prije odlaska u Pariz. "Basak je moje sve na svijetu. Ona mi je davala svoje taktike prije odlaska. Pitao sam je kako se ona priprema za nastupe u gimnastici, i ona mi je rekla da se u sebi podstiče riječima 'Možeš ti to Basak, možeš pobijediti', i da i ja treba da uradim isto. Razgovarali smo dan prije nastupa, iako inače ne koristim telefon da ne ometam pažnju, razgovor sa njom je bio velika motivacija," rekao je Dikec.
Na kraju, Dikec se osvrnuo na komentare koji su se odnosili na njegov stav tokom nastupa, ističući da je njegov san o osvajanje olimpijske medalje traje 24 godine. "Ljudi kažu da je lako osvojiti medalju s rukom u džepu. To je samo spoljašnji utisak. Iza ove medalje stoji 24 godine rada i truda. Treniram šest puta nedeljno, po četiri do pet sati. Nedostajala mi je samo olimpijska medalja u kolekciji. Da sam osvojio zlatnu medalju, možda bih razmišljao o okončanju karijere. Borimo se za zlato 2028. godine, pa ćemo onda razmišljati o penziji," zaključio je Dikec.
