Analiza: Mogu li F-16 preokrenuti tijek rata u Ukrajini?

Dugo vremena, skoro od početka rata, Ukrajina je od svojih zapadnih saveznika tražila da im isporuče i F-16 vojne zrakoplove uz sve drugo napredno naoružanje koje dobivaju.

Bilo je dosta otpora, naročito nakon ruskih sugestija da bi pojava F-16 na nebu iznad Ukrajine vodila prema eskalaciji Rata. SAD nije odobrio slanje ovih zrakoplova Ukrajini, bar ne još, ali sada jesu dali odobrenje za dvije zemlje iz NATO alijanse koje su izrazile volju da pošalju svoje F-16 (američke proizvodnje, dakako) Ukrajini. Te dvije zemlje su Nizozemska i Danska.

Tijekom vikenda ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posjetio je obje zemlje, s tamošnjim liderima obišao vojne zrakoplove, te naglasio kako se radi o povijesnom trenutku.

Zanimljivo je da je SAD suzdržan u slanju zrakoplova iz vlastitih zaliha, no time donekle umanjuje mogućnost da bi ta "eskalacija rata", koju Rusija spominje, mogla biti usmjerena protiv njih. A mogla bi biti usmjerena protiv Danske i Nizozemske? Opet teško, imajući u vidu da su obje zemlje članice NATO-a koje čuva kolektivna obrana, no tko zna do kud ova nestabilnost može ići u nekoj bliskoj budućnosti, a SAD preferira da ne ode u direktan sukob između dvije najveće nuklearne vojne sile.

Proći će još neko vrijeme prije no što će Ukrajina moći korisiti F-16 u vojnim operacijama jer njeni piloti tek prolaze rigoroznu obuku. Postoje razne prognoze, no pretpostavlja se da bi zrakoplovi mogli postati dostupni za uporabu krajem ove ili početkom iduće godine. Može li Ukrajina do tad izdržati? Može, po svemu sudeći, no nije za očekivati da će znatno napredovati u sklopu svoje protuofenzive koja poprilično stagnira. A mogu li F-16 biti taj faktor koji će to preokrenuti, a samim time i tijek rata? To je tema kojom ćemo se danas detaljnije baviti.

F-16 Fighting Falcon je laki borbeni zrakoplov koji je prvobitno dizajniran 1970-ih. Prvi put ušao je u službu 1979. godine, a američke zračne snage su ga intenzivno koristile u oba rata u Iraku te u Afganistanu.

Izvorno izgrađen od strane SAD-a u konzorciju s Belgijom, Danskom, Nizozemskom i Norveškom, mlaznjak, koji može putovati dvostruko brže od brzine zvuka, postao je jedan od najpopularnijih vojnih zrakoplova svih vremena i još uvijek je u širokoj upotrebi. Lockheed Martin, američki proizvođač, kaže da danas postoji više od 3000 F-16 u službi u 25 zemalja.

U novije vrijeme ga je zamijenio F-35, ali ga Lockheed još uvijek proizvodi za prodaju u Južnoj Karolini. Zbog nekoliko razloga se F-16 još uvijek prodaje puno više nego novi F-35. Kao prvo, puno je jeftiniji. Kao drugo, SAD ni ne želi prodavati najmoderniji vojni zrakoplov "bilo kome", eventualno najbližim saveznicima i partnerima.

Ukrajina je imala male zračne snage sovjetskih standardnih vojnih zrakoplova na početku rata, oko 120 borbeno sposobnih zrakoplova. Taj se broj, jasno, smanjivao kako je rat trajao. No, poprilično je fascinantan podatak da Ukrajina još uvijek i danas posjeduje ograničene zračne sposobnosti. Kako to da nisu skoro pa svi zrakoplovi do sad uništeni? Mnogi i jesu, no mnogi nisu ni pokrenuti...

Naime, zanimljiva značajka cijelog ukrajinskog rata je relativno ograničena uporaba zračnih snaga s obje strane. Ruska protuzračna obrana smatra se vrlo učinkovitom, a Moskva nije voljna previše riskirati vlastite zračne snage izvan linije bojišnice, jer također želi minimizirati gubitke.

Bivši general američkih zračnih snaga Philip Breedlove opisao je situaciju u zraku kao "uzajamno suzdržavanje".

Unatoč tome, Kijev se nadao da bi eskadrile brzih mlažnjaka mogli upotrijebiti za potporu proboju, ili barem za pomoć u odbijanju velikog ruskog napada.

Naučiti upravljati F-16 je posao za iskusne pilote, a oni pritom moraju biti odvedeni iz aktualnog rata na obuku, što je samo po sebi teška odluka. Ukrajina je navodno identificirala 50 pilota koji će biti obučeni.

Procjene se razlikuju, ali bi moglo biti potrebno četiri do šest mjeseci da se piloti obuče do adekvatne borbene vještine. Zahtjevi nadilaze same pilote. Naime, zrakoplov mora doći s paketom naoružanja, zemaljskom posadom i podrškom. To znači da će Ukrajina trebati rezervno osoblje te da će morati obučavati vlastiti kadar inženjera. To je kompliciranije nego primjerice naučiti kako koristiti zapadni tenk.

Ako pak želimo dati odgovor na pitanje mogu li F-16 dovesti do promjene u ratu onda bismo morali znati i koliko će F-16 Ukrajina dobiti, a za sad je to nepoznato ili je riječ o strogo čuvanoj vojnoj tajni. Zračne snage Ukrajine hrabro su zatražile 200 komada. Teško da će Zapad biti spreman na takvu obvezu, bar ne odjednom.

No, što je s ruskom protuzračnom obranom? Ista bi se mogla pokazati kao veliki izazov po F-16. Imajući to u vidu teško se može očekivati da bi F-16 kretali u bombardiranje ruskih položaja, odnosno blisku zračnu potporu, jer bi ih tada s lakoćom rušili ruski PZO sustavi. To pak znači da bi F-16 vjerojatno pomagali sa sigurnije udaljenosti ciljajući od tamo fiksne ruske ciljeve u blizini same bojišnice.

Cilj je dati Ukrajini mogućnost točnijeg, češćeg i većeg udara na ruske pozicije koje se nalaze iza same fronte. Naime, te pozicije često se osjećaju poprilično sigurno jer Ukrajina nema velikih kapaciteta kojima bi mogla ugroziti iste - za razliku od Rusa koji dižu u zrak ukrajinske jedinice upravo zahvaljujući ruskoj zračnoj superiornosti. Ako bi pak Ukrajina dobila na raspolaganje velik broj F-16 mlažnjaka mogli bi stvoriti veliku prijetnju puno širem prostoru ruske vojne prisutnosti. Nije tajna da se Kijev nada kako bi to prouzročilo i jednu veću paniku među ruskim redovima jer bi odjednom mnogi postali ranjivi.

Mnogi također imaju prevelika očekivanja o tome što F-16 može postići. Ovaj zrakoplov je dizajniran da bude lagani, višenamjenski lovac sposoban dobro obaviti mnoge misije, ali ne i da bude najbolji u ijednoj od njih!

Na nekoliko načina ovaj zrakoplov gori je od sadašnjih ukrajinskih vojnih zrakoplova. Na primjer, F-16 nikada nisu bili namijenjeni za upravljanje s improviziranih aerodroma gdje su izloženi puno većem riziku od "gutanja" krhotina u svoje motore.

Još jedno područje gdje su u nepovoljnijem položaju u odnosu na najnovije ruske zrakoplove je borba u zraku. Veliki ruski lovci za nadmoć u zraku kao što su MiG-31 i Su-35 mogu vidjeti znatno dalje sa svojim snažnim, modernim radarima. Također imaju projektile R-37 koji imaju puno veći domet od AIM-120 AMRAAM projektila koje je isporučio NATO. Drugim riječima, ruski zrakoplovi potencijalno mogu uočiti ukrajinske F-16 i oboriti ih prije nego što ih ukrajinski piloti vide. To je upravo ono što se događa s trenutnom ukrajinskom flotom lovaca Su-27 i MiG-29, a poboljšane sposobnosti F-16 nisu dovoljne da bi se ovaj nesrazmjer promijenio u korist Ukrajine.

Zbog dosega ruskih lovaca ukrajinski vojni piloti danas često rano prekidaju misije ili djeluju daleko iza vlastitih linija bojišnice. F-16 bi djelovali s istim ograničenjima, ograničavajući njihovu sposobnost izvođenja misija zrak-zemlja s oružjem relativno kratkog dometa kao što su JDAM kompleti za navođenje bombi koje su već isporučile Sjedinjene Države (a navodno ih pri uporabi uspješno ometaju Rusi).

Sve u svemu, čini se malo vjerojatnim da će F-16 uskoro promijeniti ravnotežu na bojnom polju. Zračni prostor iznad Ukrajine ostat će sporan, a ukrajinske kopnene snage i dalje će se morati oslanjati na postojeće ukrajinske zračne platforme -uključujući bespilotne letjelice - za zračnu potporu.

Dugoročno, međutim, postoje značajne logističke i taktičke prednosti ukrajinske nabave F-16. Ukrajini će biti lakše održavati zrakoplove čije dijelove isporučuju Sjedinjene Države i zemlje NATO-a nego njihove stare zrakoplove proizvedene u Rusiji. To bi također moglo olakšati Ukrajini integraciju svojih zračnih snaga u NATO u nekoj bliskoj budućnosti.

Dakle, F-16 stižu i kao nagovještaj dugog rata i duboke transformacije Ukrajine prema zapadnoj vojnoj alijansi, ali teško da će oni preokrenuti tijek rata, zapravo gotovo sigurno neće, ali će biti korak prema izgradnji novog zida prema Rusiji.