"Probni baloni" od kojih nema obrane krenuli su prema Kijevu: Nije slučajno da visoki NATO dužnosnik predlaže Ukrajini da Rusiji preda okupirani teritorij u zamjenu za NATO članstvo

Gotovo od samog početka rata u Ukrajini Kijev može računati na svoje moćne zapadne saveznike, prije svega Washington i London, a zatim i većinu zemalja Europske unije (iako se ovdje neke snažnije ističu u potpori, a neke pomažu samo zato jer to čine i drugi...). Od početka vrijedi neslužbeni slogan - "Podupirat ćemo Ukrajinu koliko god bude potrebno" (popularizirali su ga dužnosnici iz Bidenova administracije i sam Biden).

To lijepo zvuči, ali Kijev od početka brine činjenica da su to ipak samo riječi, ne i konkretne obveze. Kijev bi volio da mogu računati na nešto kao što je Članak 5 Povelje NATO saveza, ali to je rezervirano samo za zemlje članice. Kijev je zatim tražio da, ako ih se već ne može pustiti u NATO preko reda, im se čvrsto obeća kontinuirana potpora u vidu "čuvanja kolektivne sigurnosti" (jer Ukrajina se predstavlja kao branitelj cijele Europe). Ali u praksi Ukrajina nije dobila čak ni to. Dobivaju velike količine novca i oružja, ali sve to može jedan dan iznenada prestati, bilo političkom promjenom na Zapadu (naročito u SAD-u) ili pak odlukom da se daljnjim podupiranjem Kijeva ne može ništa konkretno postići u vojnom i geopolitičkom smislu te da je to samo "bacanje novca".

Ali barem se Rusiju sustavno slabi, zar ne? Ne nužno. Rusija se okrenula ratnoj ekonomiji, a iako u tom procesu - jer rat traje - gube i vojnike i oružje, zapravo u globalu možda i jača zbog nekoliko razloga. Kao prvo, dolazi do konsolidacije vlasti na vrhu. Putin je imao izazov u vidu pobune Wagnera, ali čini se da su tu krizu prebrodili. Nadalje, Rusija intenzivno razvija svoje trgovinske (i političke) odnose s ostatkom svijeta kojeg je donekle zanemarivala dok se oslanjala na bogata europska tržišta. Dugoročno će to ojačati. Tu je i intenzivna proizvodnja oružja, odnosno dodatno jačanje vojno-industrijskog kompleksa koji sad već u dobrom dijelu "na svojim leđima" nosi rusku ekonomiju.

Ukratko - SAD i drugi ruski rivali mogli bi zaključiti da ovo "iscrpljivanje" Rusije zapravo ima kontraučinak, a u takvom saznanju počet će tražiti obustavu i rata u Ukrajini. Zapravo, geopolitički gledano, Zapadu bi se u ovom trenutku više isplatilo natjerati Ukrajinu na prekid sukoba, predaju zauzetih teritorija Rusiji, i ubacivanje cijelog ostatka Ukrajine u NATO savez po brzom postupku.

Dakako, bila bi to onda i dobrim dijelom ruska pobjeda u ratu. Pripojili bi se nekoliko ukrajinskih regija povrh Krima kojeg kontroliraju od 2014. Daljnje ratovanje bi se tu vjerojatno zaustavilo jer bi najzad Rusija i NATO skoro potpuno "priljubili granice". Ostalo bi još pitanje Bjelorusije (koja bi vjerojatno de facto bila integrirana u Rusiju) i eventualno dalje Gruzije, ali što se tiče Europe - to bi bilo to.

Daljnje ratovanje postalo bi nemoguće u istoj mjeri kao što je nemoguće da direktno zarate Poljska i Rusija - jer bi to, po sili ruske vojne doktrine i sili Članka 5 - bio nuklearni rat.

Jasno, zapadni centri voljeli bi radije vidjeti ukrajinsku pobjedu na terenu. Izbacivanje Rusa s okupiranih prostora, krah ruske moći koji bi uslijedio nakon takvog dramatičnog poraza, i sve što ide s time. No, nakon više od dva mjeseca ukrajinske protuofenzive gorka istina izlazi na vidjelo. Ukrajinske snage u stanju su eventualno sprječavati daljnje ruske kontranapade, i to za sada, ali ne mogu probiti ruske obrambene linije i ne mogu vratiti izgubljeni teritorij.

Sad je samo pitanje trenutka kad će se krenuti s lansiranjem probnih balona koji će nositi poruku o potrebi ukrajinske predaje. Te iste će se zatim brzo povući, kao grešku, kao omašku, jer ipak su probni, ali svejedno, to će biti znak da Zapad želi završiti rat na taj način, jer nijedan drugi način se zapravo ni ne nudi.

S tim je upravo i počelo, a "probni balon" bio je Stian Jenssen, direktor ureda generalnog tajnika NATO-a. Nije riječ o iznimno visokom dužnosniku NATO-a, ali nije ni nebitan. Što je rekao Jenssen? Točno što se i očekivalo da će netko uskoro reći - istaknuo je, za vrijeme debate, da bi Ukrajina trebala predati teritorij Rusiji u zamjenu za mir i mogućnost priključenja NATO alijansi.

"Mislim da bi rješenje moglo biti da se Ukrajina odrekne teritorija, a zauzvrat dobije članstvo u NATO-u", rekao je Jenssen za vrijeme debate u norveškom gradu Arendal.

Očekivano, brzo je uslijedila njegova isprika. Dan kasnije, dao je intervju za iste novine, VG, koje su izvijestile o njegovim izvornim komentarima. "Moja izjava o tome bila je dio veće rasprave o mogućim budućim scenarijima u Ukrajini i nisam to trebao tako reći. Bila je to pogreška", rekao je.

Jasno, da je isprika morala uslijediti. Možda će biti još ovakvih "probnih balona", a isti svakako imaju svrhu. Ovime se šalje poruka Kijevu i nastoji ih se pripremiti za neminovno. Neće se to nikad reći javno, ali poruka između redaka bit će otprilike ovakva: "Tko vam je kriv kad niste mogli protjerati Ruse".

Očekivano, Ukrajinci su ljuti, gnjevni.... Iako, vjerojatno su znali da će to uslijediti.

Prvi je reagirao šef ureda predsjednika Zelenskog, Mihajlo Podoljak: "Trgovanje teritorijem za NATO kišobran? To je smiješno. To znači namjerno izabrati poraz demokracije, ohrabriti globalnog zločinca, očuvati ruski režim, uništiti međunarodno pravo i prenijeti rat na druge generacije!".

Komentar je dao i glasnogovornik ukrajinskog ministarstva vanjskih poslova, Oleg Nikolenko: "Rasprave o pristupanju Ukrajine NATO-u u zamjenu za odricanje od dijela njezinih teritorija apsolutno su neprihvatljive. Uvijek smo vjerovali da NATO, poput Ukrajine, ne trguje teritorijima. Svjesno ili nesvjesno uključivanje dužnosnika NATO-a u oblikovanje ovakvog narativa oko Ukrajine, potencijalno ustupanje teritorija, ide na ruku Rusiji. Umjesto toga, u interesu je euroatlantske sigurnosti razgovarati o načinima za ubrzavanje pobjede Ukrajine i njezinog punopravnog članstva u NATO-u".

Dakle, neki ukrajinski dužnosnici, poput Nikolenka, drže se kao da je ovo bila "greška u sistemu", a ne probni balon koji će uskoro stići i kao formalni zahtjev. Nikolenko tako predlaže da bi bolje bilo ipak poraziti Rusiju, ali ni on ni nitko drugi u administraciji predsjednika Zelenskog nije u stanju odgovoriti na pitanje - kako?

Jer Rusiju, osim u slučaju da se ona uruši iznutra, jednostavno nije moguće poraziti. Ne-nuklearna zemlja ne može poraziti nuklearnu silu. Čak i da ukrajinska protuofenziva postane izuzetno učinkovita Rusi uvijek mogu kontrirati najstrašnijim oružjem, a to će i učiniti ako do toga dođe (kako je i sugerirao u više navrata Dmitrij Medvedev). Je li to "fer"? Ne, nipošto. Ali i oni koji su naoružavali Ukrajinu i bodrili je da se bori i bori, i da ni ne spominje mirovne pregovore, isto nisu fer jer znali su da Ukrajina u konačnici nema šanse.

I što onda preostaje? To je sad na ukrajinskim saveznicima i NATO-u. Možda im mogu pokušati predstaviti jednu drugačiju perspektivu. Recimo onu u kojoj ne gube dio istoka i juga već spašavaju sve ostalo. I zaista, da rat i završi ovako, Ukrajincima bi se moralo priznati da su uspjeli sačuvati znatan dio zemlje od okupacije jer Rusi su bili i nadomak Kijeva, ali je to po njih završilo loše. U konačnici da Ukrajina izgubi trenutačno okupirane prostore izgubila bi većinom prostor na kojem se govori ruskim jezikom. Neće biti lako Zapadu "upakirati" takav prijedlog, a Biden se vjerojatno neće ni usuditi da njegovo ime bude na tome u izbornoj godini. Tako da za sad ostaje i dalje samo rat, ali probni baloni već se puštaju i Kijev mora znati što to znači.