Bitka za Evropu: Kina osvaja njemačka tehnološka tržišta, a Berlin je već odabrao krivi način borbe

Dobro znamo što za Europu znači Njemačka. Ona je i dalje ekonomska lokomotiva kontinenta, a "njemački proizvod" ima onaj poseban status kvalitete, povjerenja, u brojnim sektorima pa tako i u visokoj tehnologiji. No, izazovi po Njemačku dolaze i to ne nužno s druge strane Atlantika već iz Kine. Njemački proizvođači osjećaju sve veći pritisak na domaćem EU tržištu od strane kineskih rivala, a naročito u području napredne industrijske robe gdje je Njemačka predvodnik.

Studija koju je proveo IW, gospodarski think-tank poslodavaca, otkrila je da je u nekim sektorima kineski udio uvoza u Europsku uniju u samo dvije godine, od 2020. do 2022., porastao isto kao i u cijelom prethodnom desetljeću! To su jako velike brojke koje mogu predstavljati ozbiljan izazov njemačkom gospodarstvu.

Nadalje, nakon godina rasta, njemačko gospodarstvo ušlo je u recesiju u svibnju jer su njihovi najveći izvoznici bili pogođeni problemima u opskrbnom lancu, inflacijom i sve većim troškovima energije nakon ruske invazije na Ukrajinu.

"Ovi nalazi uzrokuju zabrinutost s obzirom na izazove energetskih promjena i probleme s njemačkom konkurentnošću", rekao je istraživač IW-a, Juergen Matthes.

Među izazovima koje je studija navela bila je uloga koju su imale kineske državne subvencije u mnogim sektorima u kojima su kineske tvrtke zauzimale sve veći udio na tržištu EU, a dok su visoki troškovi energije u Njemačkoj nakon gubitka ruskog plina slabili energetski intenzivne sektore, poput recimo kemikalija.

Visoki troškovi energije također su kočili izvoz automobila u vrijeme kada su kineski proizvođači električnih vozila počeli osvajati europsko tržište.

Ukratko - posložili su se faktori koji mogu ozbiljno ugroziti status "njemačkog proizvoda", a samim time i cijele njemačke ekonomije koja je godinama računala na to da je glavni proizvođač napredne tehnologije, kako za Europu tako i šire.

Kina pak, iako i njeno gospodarstvo usporava, pojačava pritisak s nizom faktora. Tu je prvo spomenuti energetski element. Njemačka je godinama, desetljećima zapravo, gradila svoju ekonomsku snagu na jeftinom ruskom plinu. Invazijom Rusije na Ukrajinu tome je došao kraj. Jasno, Berlin je morao prekinuti uvoz ruskih energenata, a da se slučajno ne bi dvoumili oko toga "netko" je raznio plinovod Sjeverni tok 2!

Kina pak s druge strane sad može računati na taj isti plin koji je Njemačku podizao, a dobivat će ga po još i jeftinijoj cijeni jer Rusija mora preorijentirati gotovo sav svoj izvoz sa zapada prema istoku.

Spomenimo pritom kako je Njemačka nedavno, prošlog mjeseca, predstavila svoj dugo vremena pripremani dokument koji se tiče njemačke strategije prema Kini (jer očito, imajući u vidu izazov koji se nameće, Njemačkoj će trebati neka konkretna strategija).

Zanimljivo je da je dokument dosta kasnio jer su mjesecima trajali interni pregovori unutar vladajuće administracije Olafa Scholza. To možda ne iznenađuje toliko kad se prisjetimo da je Scholz u ranoj fazi svog mandata, dakle prije izbijanja rata u Ukrajini i opće eskalacije napetosti između Zapada i Rusije (samim time i Kine), ozbiljno razmatrao prodaju jednog terminala u ključnoj njemačkoj luci Hamburg Kinezima. Za Kinu bi to bio ogroman korak naprijed prema širenju svog tržišnog utjecaja na Europu, a Scholz je zaustavljen snažnim pritiskom iz Amerike.

Jasno, kako stvari sada stoje, Kina može ugroziti znatan dio njemačkog tržišta, naročito tamo gdje je Njemačka posebno "jako", u zoni visoke tehnologije. Jer "kineski proizvod" polako (zapravo ubrzano u zadnje vrijeme) gubi konotaciju jeftinog i lošeg. I dalje je jeftiniji, da, ali kvaliteta mu stalno raste i potrošači je prepoznaju. Vrlo brzo će kineski tehnološki proizvodi u brojnim kategorijama parirati i njemačkim po kvaliteti, ali će Kina biti u stanju proizvesti ih po nižim cijenama. U tom trenutku bit će potrebno samo ih još dostaviti do europskih potrošača i Njemačka (i druge zemlje u toj kategoriji) će biti u problemima.

Kako se Njemačka može "obraniti"? Nekoliko je načina. Prvi bi bio putem suradnje, ali čini se da to otpada sa stola. Naime, u slučaju da Njemačka i Kina aktivno surađuju onda bi bio moguć i direktan dogovor na relaciji Berlin-Peking. Njemačka, ako bi bila spremna Kini dati neke druge ustupke (recimo pristup Hamburgu?) mogla bi od Kine tražiti da ne ulazi u neke njene strateške sektore (recimo tržište električnih vozila?). Ali zar to ne zvuči kao namještanje i nešto nalik kartelu? Nije tipična kapitalistička praksa otvorenog tržišta, točno, ali ni Kina definitivno nije primjer takve ni ekonomije ni politike!

U svakom slučaju, Njemačka je, pod dosta jakim pritiskom, izabrala drugačiji put, onaj koji se svodi na konfrontaciju s Kinom i koji će pokušati zaustaviti prodor kineske ekonomske konkurencije zabranama i sličnim mjerama.

Sjetimo se kad je EU prelazila na 5G tehnologiju. Postalo je očito da Kina ima bolje proizvode i bolje cijene (kineski gigant Huawei), no sve je zaustavljeno (opet po snažnom pritisku iz Washingtona) zbog navodne "opasnosti od kineske špijunaže"). To je bio jedan primjer kako se vodi "borba" protiv kineske konkurencije. Je li to "u duhu otvorenog i slobodnog tržišta"? Nimalo, ali takav model je odabran.

Vratimo se na spomenuti njemački strateški dokument o Kini. Sastavljao se mjesecima jer se zna da postoje velike razlike u stavovima unutar vladajuće koalicije. Ljudi oko Scholza i SPD-a (neki) naginju kompromisnim rješenjima i potencijalnoj suradnji s Kinom (na obostrani interes), ali njemačka koalicija se drži na okupu zbog manjinske stranke Zelenih koja se prometnula u stranku koja vrlo blisko provodi pro-američku i pro-NATO politiku te aktivno zagovara maksimalno distanciranje od Kine.

Osvrnimo se sad na konkretne zaključke tog strateškog dokumenta:

* Kina pokušava stvoriti ekonomske i tehnološke ovisnosti kako bi postigla političke ciljeve i interese

* Kina je sve odlučnija u svojim pokušajima da promijeni međunarodni poredak temeljen na pravilima, s posljedicama za globalnu sigurnost

* Kina je nezamjenjiv partner za globalne izazove poput klimatskih promjena i pandemija

* Kina se promijenila, zahtijevajući promjenu njemačkog načina ophođenja s Kinom

* Postupci Kine doveli su do rastućeg međunarodnog rivalstva i konkurencije

* Njemačka će se solidarizirati sa zemljama članicama EU koje se suočavaju s ekonomskim ili drugim pritiskom

* Njemačka će ponovno pokrenuti dijalog o ljudskim pravima i vladavini prava s Kinom

* Kina stavlja svoje interese iznad multilateralnih načela Ujedinjenih naroda i pokušava vlastitim inicijativama promijeniti politiku i programe UN-a

* Njemačka želi proširiti svoje bliske odnose s Tajvanom, nastavljajući se pridržavati politike jedne Kine

* Promjena statusa quo u Tajvanskom tjesnacu može se postići samo konsenzusom i mirnim sredstvima

* Njemačka podržava sudjelovanje Tajvana u međunarodnim organizacijama

Ukratko, Njemačka još jedini stvaran oblik suradnje s Kinom vidi u borbi protiv klimatskih promjena, a to je već u domeni pro forma.

Sad, mjesec dana nakon objave strateškog dokumenta, počinju stizati analize (kao što je studija IW-a) koje sugeriraju da bi Kina mogla nanijeti veliki udarac njemačkom gospodarstvu i to kroz direktnu konkurenciju. Da, problemi po Njemačku će se gomilati, ali njeno odbacivanje suradnje s Kinom samo će eskalirati to. Na kraju joj neće preostati drugo nego raskinuti puteve kao i s Rusijom - ili će i to biti "učinjeno za nju". Nije teško zamisliti takav scenarij. SAD sve intenzivnije naoružava Tajvan i uskoro bi ih mogli početi snažnije poticati da proglase neovisnost. U tom trenutku će Kina pokrenuti invaziju na Tajvan, a od Europe će se očekivati da prekine sve odnose s Kinom kao što je učinila i nakon ruske invazije na Ukrajinu.