DJEČAK KOJI JE PUCAO U ŠKOLI OPASAN PO OKOLINU! I pomisao da MONSTRUM šeta ulicama ledi krv u žilama, ali...

Otkako je učenik sedmog razreda OŠ "Vladislav Ribnikar" na Vračaru u Beogradu 3. maja ubio devet đaka te škole i čuvara, a njih petoro ranio, postavlja se pitanje na koji način će on biti kažnjen, s obzirom na to da je u vrijeme izvršenja teškog zločina imao 13 godina i krivično nije odgovoran.

Ovaj dečko je baš jučer napunio 14 godina, a rođendan je dočekao na jednoj psihijatrijskoj klinici u Beogradu, u kojoj se nalazi skoro tri mjeseca, u strogoj izolaciji, okružen ljekarima i policajcima. On se nalazi sam u sobi, nema kontakt sa vanjskim svijetom, a s njim jedino komuniciraju ljekari, koji imaju zadatak da utvrde da li pati od neke duševne bolesti, poremećaja ili ima neke druge psihičke smetnje ili probleme koji ga čine opasnim po okolinu.

To što dečku ubici ne može da se sudi i to što on ne može da ide u zatvor uznemirava javnost. Dječak je svoj zločin planirao, a 3. maj je izabrao da svoj monstruozni plan sprovede u djelo upravo jer je bio svjestan činjenice da neće odgovarati pred zakonom – kaže izvor i objašnjava:

Međutim, to što on neće ići u klasičan zatvor ne znači da će biti slobodan. Naime, vrlo je realno da će ovaj dječak dugo, dugo, postoji mogućnost i do kraja svog života, ostati u ustanovi zatvorenog tipa, odnosno na psihijatriji.

Naš izvor je objasnio šta to konkretno znači.

I dok se majka i otac dečka ubice uporno trude da i nadležnima, a i svima ostalima, predstave svoj porodični život kao normalan i bez problema, te pokušavaju da zbace svu odgovornost i krivicu sa sebe, otvorila su se mnoga pitanja i sumnje u njihovu nevinost. Otvoreno pismo oca jedne ubijene djevojčice Dragana Kobiljskog otvorilo je brojna pitanja.

Tako se uočilo najmanje šest propusta roditelja dečka ubice:

-Dijete s potpunim odsustvom empatije izlagano od strane roditelja sadržaju neprimerenom njegovom emocionalnom razvoju i obučavano u streljani; djetetu oružje dostupno u kući; oglušenje roditelja na savjete o potrebnoj psihološkoj podršci; zataškavanje slučaja djeteta koje je zapravo trebalo da se liječi; promjena odjela i smjene bez ijednog pisanog traga o tome; plasiranje neistina o vršnjačkom nasilju i viktimizacija zločinca.

Naime, ovaj učenik OŠ “Vladislav Ribnikar” je trenutno na psihijatrijskoj klinici uz saglasnost majke. Majka može tu saglasnost da povuče, ali to ne bi nikako značilo automatsko puštanje ubice na slobodu. Dakle, u slučaju da majka povuče saglasnost, o daljoj sudbini i zadržavanju dečka morali bi da se izjasne stručnjaci, komisija veštaka psihijatara i psihologa. Nakon njihovog nalaza i mišljenja o njegovom psihičkom stanju i mogućnosti da shvati šta je učinio, konačnu odluku o tome da li može biti pušten, što je malo vjerovatno, dao bi sudija – objašnjava proceduru sagovornik:

Znači, konačnu riječ o tome da li dječak ubica može biti pušten, uslovno rečeno na ulicu, daje sud! Imajući u vidu težinu krivičnog djela, njegove posljedice, način izvršenja, hladnokrvnost počinioca i druge okolnosti, gotovo je nemoguće da će se on ikada naći van zidina psihijatrijske ustanove.

Da je dječak ubica imao određene probleme, navedeno je i u otvorenim pismima roditelja žrtava masakra. Jedna majka je svoje bolno pismo počela riječima “roditeljima neliječenog dečka”.

Dopuna zakona: Neće biti potrebna saglasnost roditelja

Nakon masakra u OŠ “Vladislav Ribnikar” Ministarstvo zdravlja predložilo je određena rješenja za dopunu Zakona o zaštiti lica s mentalnim smetnjama.