AMIR OCA NIKAD NIJE UPOZNAO, MAJKA GA JE OSTAVILA NAKON ROĐENJA: Kao beba izgubio svoga babu, a danas sam ja babo

Životni put Amira Šačića u potpunosti je određen srebreničkim genocidom iako je rođen četiri mjeseca nakon počinjenja najmasovnijih ubistava muškaraca i dječaka. Ipak, bori se sa životnim nedaćama i ponosan je na svoju hrabrost i istrajnost.

Ime su mu dali vaspitači u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla. Oca Ibrahima nikad nije upoznao jer je ubijen u Srebrenici u julu 1995. godine, kada je počinjen genocid nad oko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Njegova majka uspjela je trudna napustiti Srebrenicu, i 10. novembra 1995. porodila se u Tuzli.

-Tri dana nakon mog rođenja, ostavila me je. Odrastao sam u Domu za djecu bez roditeljskog staranja”, priča Amir, koji nosi očevo prezime iako ga nikad nije upoznao.

S Amirom smo danas razgovarali u Potočarima. Tužan je…

-Teški su to dani. Mi, pogotovo koji smo iz ovog kraja, psihički se pripremamo da preživimo još jednom taj dan. Dolazak u Memorijalni centar ovdje u Potočarima, koliko god se psihički pripremali, ponovo se to sve sruši. Uzalud smo se pripremali da ojačamo sami sebe jer dolazak ovdje je mnogo težak pogotovo kada vidiš druge ljude, tebi drage ljude… moj je babo ovdje, iza mojih leđa. Skoro sam dobio i dijete i onda to budi jače emocije jer sam ja još kao beba izgubio svoga babu, a danas sam ja babo.

Ima nas da kažemo i mlađe učimo šta se dogašalo ovdje i da izuste ono što ih tišti – a to je Srebrenica. Suoačio sam se sa mnogo toga: prvo sa odrastanjem bez roditelja, drugo sa ljudima koji negiraju genocid u Srebrenici, i treće da se suočim sa samim sobom i koliko imam snage da pobijedim sebe. Iako je ta „utakmica“ još u toku, borba sa samim sobom je jako teška – govori Amir za Hayat.ba.

(Hayat.ba)