"PANIKA I STRAH U SARTIJU"! Čovjek iz Srbije čuo užasnu buku i pištanje ptica... "Zaključujemo da nešto nije u redu 3 METRA OD NAS..."
Srbin koji je ljetovao u Grčkoj objavio je dramatičan naslov i potonju priču o događaju koji je uznemirio turiste u Sartiju, mjestašcu koje je poslednjih godina sve popularnije za turiste. Priča je izazvala, najprije bojazan, a potom i reakcije na Fejsbuk grupi Grčka info, koja je godinama "knjiga utisaka" za ljude koji ljetuju u ovoj zemlji.
Priču prenosimo u cjelosti.
"PANIKA I STRAH U SARTIJU"
Dan - petak Sati - 8h po grčkom vremenu Mjesto - plaža kod ARK bara- kafića Vrijeme- sunčano More- mirno, toplo, bez talasa (rijetkost za Sarti) Vjetar - nema ga (da ne povjeruješ, kad je Sarti u pitanju) Supruga (svjedok - saradnik u ovoj prići) i moja malenkost Ostavljamo stvari na ležaljke i pravac voda. Brčkanje, plivanje, uživanje. Izlazimo iz vode, malo ljudi (tek pristižu) mir i tišinu narušavalju jedan par ptica (ne znam naziv pticama- sramota) Užasna buka, pištanje. Zaključujemo da nešto nije u redu. Dal je neka životinja napala njihovo "gnijezdo" - skrovište ili fali neki ptič, pitanje je.
Odakle krenuti, kao iskusni detektiv (gledao i čitao detektivske priće - filmove) pratim let uznemirenog para. Plaža duga 3km, smanjujem obim potrage na 300m ali kasnije na 30m ali dolazim do zaključka da je problem tu, na 3m oko nas. Ptice i dalje uznemirene i lete tik iznad naših glava. Počinjem da se muvam oko obližnjeg žbunja i nalazim 3 mala ptiča ali shvatam da im je to skrovište. Pažnju mi privlaći dublja rupa u "patosu" nekad napravljenog romantičnog kutka za dvije ležajke. Gladam i ništa ne vidim.
Krećem dalje ali jedna od ptica prosto mi ne dozvoljava da se pomjerim. Leti iznad moje glave, da me čak krilima zakačinje. Kao da želi da mi ukaže, da je baš tu, u toj rupi, ono što oni a i ja tražim. Iznenada sleče na daske i jakim cvrkutom, ne pomjerajuči me doziva. Ponovo prilazim rupi, saginjem se, gledam, upalim lampu na fonu i opet ništa. Ona uporno stoji i cvrkuće. Ponovo gledam i iznenada se čuje cvrkut iz rupe a tamo "mrvica" od ptiča, ispod grede, upola u pijesku. Uzimam je u ruku, supruga osmijeh na licu i slika "mrvicu" Roditelji se smirili, skoro da mi slete na ramena. Položim "mrvicu" na pesak a roditelji ga pošteno izgrdiše a njima se iznenada pridružiše i ono troje iz skrovišta.
Sretan kraj. Ali kratko je trajao taj trenutak sreće. Na plažu je došla grupa ljudi, penzioneri i sa njima kuca Bela (jazavičar) koji je odmah počeo da juri ptice - roditelje. Uplašene, psa su odvlačili od skrovišta. Bela je u više navrata dolazila do skrovišta i uplašenih ptiča, gdje sam odmah ja i supruga reagovali i otjerali psa. Ljudi su nas čudno gledali, zašto to radimo, što nam pas smeta. Prišao sam toj grupi ljudi i vlasnici psa i obljasnio da u tom žbunju postoji "gnijezdo" - sklonište gdje imaju 4 mala ptiča.