DJEČAK UBICA TVRDI DOKTORIMA DA JE ‘SKROZ NORMALAN’: Postavlja samo jedno pitanje, zar je moguće to?
Dječak ubica iz Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” K.K. počeo je da pokazuje promjene u ponašanju i komunikaciji. Fazu u kojoj je bio miran, gotovo ravnodušan, od prije nekoliko dana zamijenili su prvi znakovi nervoze i sve učestalija pitanja kada će biti pušten da izađe na slobodu – što inače nije u planu, piše Blic.rs.
Dječak ubica sebe posmatra kao normalnu osobu i o sebi govori na taj način. Istovremeno i dalje ne pokazuje kajanje zbog svirepog masovnog ubistva, ili bilo kakvu emociju prema ubijenim drugarima ili svojoj porodici, koju je također doveo u jezivu situaciju, posebno mlađu sestru, ni krivu ni dužnu – kaže izvor blizak istrazi.
Izvor dalje objašnjava da dječak ubica iskazuje niz promjena u ponašanju.
Burno reaguje na male, gotovo beznačajne povode, ili čak i bez povoda. Iskazuje nervozu i riječima i pokretima, sve češće zapitkuje i zahtijeva. Ali uvijek se sve vrti oko njega i sva pitanja koja postavlja vezana su isključivo za njega i njegov komfor. Ljudi iz vanjskog svijeta ga ne zanimaju. Njegova nervoza nije povezana sa bilo kakvim kajanjem zbog masovnog ubistva. Njega zanima samo on sam.
Smiren i hladnokrvan
Dječak ubica, koji je poslije masovnog ubistva 3. maja smješten na Kliniku za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu u Beogradu, u prvi mah je bio smiren i hladnokrvan. Provodio je vrijeme u svojoj sobi, odmarao. Sada je, međutim, opuštenost i leškarenje zamijenio šetanjem po sobi i dijelu ustanove u koju je smješten.
U proteklom periodu bi možda jednom dnevno upitao “da li danas izlazim”, a sada je mnogo nestrpljiviji i to pitanje postavlja i nekoliko puta dnevno. Često insistira na odgovoru zašto je u ustanovi kada je s njim “sve u redu” i zašto je zatvoren “kad je normalan”. Izvor blizak istrazi ističe da je u svemu tome uvijek upadljivo da dječak ubica brine isključivo o sebi.
On ne pokazuje empatiju i brigu prema roditeljima i porodici, osim ako to nema direktne veze s njegovim komforom. Na primjer, kada pita kada će njegova porodica nešto da preduzme (oko njegovog oslobađanja). Očigledno nije planirao ovakav ishod, da će biti u ustanovi, već da će odmah na slobodu (jer je u trenutku ubistava imao manje od 14 godina i prema srpskim zakonima ne može biti krivično odgovoran za počinjeni zločin, bez obzira na broj žrtava i iskazanu svirepost – navodi.
Izvor ima utisak da je dječak ubica poslije faze u kojoj je umislio da je ispunio svoje ciljeve prešao u fazu suočavanja sa realnošću.