Analiza: Prigožin se povlači nakon što je pokazao, baš kako je i tvrdio, da u Rusiji zaista vlada haos - vrijeme je da Putin zaustavi rat prije no što se isti pretvori u rat za Rusiju

Daleko najdramatičniji dan od početka rata u Ukrajini onaj je koji se zbio jučer - i to na teritoriju Rusije. Nakon što su pobunjene Wagnerove snage došle na oko 200 kilometara do Moskve bez gotovo ikakvog otpora, njihov šef, Jevgenij Prigožin, poručio je jučer u večernjim satima kako neće krenuti dalje, navodno kako bi se "izbjeglo krvoproliće". Istaknuo je da se vraćaju natrag u svoje baze, a ovaj vrhunac dana uslijedio je nakon što je telefonski razgovarao s bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom. Jasno, Lukašenko je sve vrijeme bio u kontaktu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

U konačnici je postignut dogovor koji se predstavio jučer u kasnijim večernjim satima. Dogovoreno je da se Jevgenij Prigožin "seli u Bjelorusiju". Zauzvrat svi kazneni postupci protiv njega i Wagnera biti će odbačeni. Drugim riječima, cijela priča o oružanoj pobuni jednostavno će se "zaboraviti". Glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, kasnije je dodao da će Wagner snage potpisati sporazum s ministarstvom obrane - podsjetimo, to je nešto čemu se Prigožin najoštrije protivio te je i jedan od uzroka jučerašnjeg turbulentnog dana u Rusiji. Glede tog sporazuma, iz Wagnera još nema potvrde, ali ne bi iznenadilo da na kraju tako i bude.

Peskov je potvrdio da je ključni posrednik u ovom "tragičnom danu" bio bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko koji je kontaktirao Prigožina "uz dopuštenje predsjednika Putina" jer ga i sam pozna jako dobro, već oko 20-ak godina.

Je li ovo kraj pobune? "Povratak u normalu"? Mnogi će jako oprezno dati takve procjene iako se čini da je totalna eskalacija izbjegnuta u zadnji trenutak.

Neke video snimke koje su se pojavile kroz noć prikazuju konvoj Wagnerovih snaga kako jednostavno ruše sve barikade na putu od Rostova prema Moskvi. U glavnom gradu jučer je bilo napeto. Gradonačelnik je pozvao stanovnike da ne izlaze iz svojih domova, obrambeni položaji postavljeni su na ulaz u Moskvu, a sve avionske karte odmah su rasprodane.

Wagnerove snage zauzele su grad Rostov jučer u ranim jutarnjim satima te su uskoro od tamo krenuli prema Moskvi. Sinoć pak kao da smo gledali premotavanje snimke unatrag. Wagnerovi borci vratili su se iz "marša na Moskvu" te su krenuli napuštati vojna sjedišta u Rostovu. Dan se završio skoro kao da se nije niti dogodio... Ali svima je jasno da se jučer ipak nešto jako značajno dogodilo.

Prigožinove snage u manje od 24 sata došle su na 200 kilometara od Moskve. Time se pohvalio i sam Prigožin koji je kasnije dodao da pritom "nije prolivena niti jedna kap krvi".

Što je sve iza kulisa dogovoreno s Prigožinom možemo samo spekulirati. Isto tako možemo spekulirati što će sada biti s njim. Hoće li se povući sa scene i nastaviti s "mirnim životom" negdje u Bjelorusiji? Što bi uopće bilo to da bi ga nagovorilo na "umirovljenje"? I je li nešto dobio ili mu je pak objašnjeno da njegovi potezi zaista, kako je i sam Putin sugerirao jučer u jutarnjem govoru, prijete samom temelju "tisućljetne Rusije"? Možda se na kraju sve može svesti samo na jedno pitanje - je li Jevgenij Prigožin više patriot ili plaćenik?

Ali velika pitanja ostaju i što se tiče Vladimira Putina, pitanja na koja će on jako teško davati odgovore. Ima li on uopće kontrolu nad Rusijom ako se jučerašnja munjevita pobuna Wagnera uopće može dogoditi? Je li najveća nuklearna sila svijeta zaista do te mjere nestabilna? Možda je Prigožin, koji je mjesecima tvrdio da iza kulisa u Rusiji zapravo vlada kaos, sada Putinu, a pritom i cijelom svijetu, pokazao iz prve ruke da to zaista i jest slučaj?

Jer imamo Rusiju koja tvrdi da se proteže dalje no ikad od raspada SSSR-a. Prošle jeseni Putin je formalno anektirao četiri ukrajinske regije - Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporožje. I dok neki očekuju da ruska vojska "brani svoje nove teritorije" izgleda da ne može braniti ni ono što ostatak svijeta priznaje kao Rusiju.

Razlog tome gotovo sigurno nije nedostatak vojske. Rusija ima vojske, ali ta vojska ili nema adekvatno zapovjedništvo ili više jednostavno nema volje.

S druge stane ratnog sukoba, u Ukrajini, jasno da se likuje i slavi. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski poručio je kako jučerašnji događaji pokazuju da Rusija "zapravo ne kontrolira ništa" i da je u potpunom kaosu.

Ali ono što se dogodilo jučer Putinu može se već sutra dogoditi i Zelenskom. Sistem funkcionira dok ga se podmazuje neophodnim, a pod neophodno se može ubrojiti i perspektiva, uspjeh, novac, podrška... Ukrajina u ovom trenutku raspolaže s dosta toga pa je tako i položaj Zelenskog relativno siguran. No, da izgubi samo jednu polugu, recimo podršku Amerike u slučaju promjene američke vlasti iduće godine, njegovi "lokalni Prigožini" brzo bi se pojavili i tražili promjene.

Pitanje je i hoće li Ukrajina uspjeti kapitalizirati na nedvojbenom bunilu koje trenutačno vlada među ruskim vojnim redovima. Ovo je trenutak kad bi njihova protuofenziva morala uspjeti jer ako sad ne mogu napredovati onda i sami imaju već potrošenu snagu.

Putin pak balansira sa skoro nemogućom situacijom u koju se sam doveo. Nikad neće uspjeti pronaći dovoljno argumenata za tvrdnju da je 24. veljače 2022. rat bio jedina opcija jer nije. Sada će mu biti sve teže jer izazovi se gomilaju.

Rostov je jučer bio grad izvan kontrole Kremlja i tamošnje stanovništvo, kako se čini, nije imalo ništa naročito protiv toga. Pripadnike Wagnera mnogi su dočekali kao "svoje dečke". Što to znači za blisku budućnost ruskih pograničnih pokrajina? Wagnerova pobuna možda nije zadnja.

Jevgenij Prigožin jučer je šokirao Rusiju i svijet, čak i da je to njegova zadnja. Pokazao je do koje mjere stvari ne valjaju u ruskoj vojsci. On je stao pred Moskvom i krv nije prolivena. Što ako idući pohod na Moskvu bude od strane nekih koje nije briga za rusku krv? Što ako NATO trupe jednog dana krenu istim putem? Tko će ih i kako zaustaviti? Bacanjem atomskih bombi po ruskim autocestama?

Rusija je uzdrmana i cijeli ovaj rat mogao bi završiti, što je uvijek i bila mogućnost, jako loše po nju, točno onim scenarijom kojeg njeni neprijatelji i priželjkuju - unutarnjim sukobom i u konačnici dezintegracijom (na tko zna koliko manjih država). Možda je samo jedan način da se to sad spriječi, a to je da se odmah zaustavi ono što nikad nije smjelo ni biti, rat agresije.

Putin, vidjevši sad posve jasno da ruska opstojnost jest nestabilna, čak bi mogao ovu situaciju iskoristiti na način da nagovijesti potrebu za okončanjem rata jer žrtva može postati sama Rusija. No, šanse da to učini, nažalost, nisu baš velike.