Suđenje Trumpu: Ulazak u završnicu američke interne krize s mogućnošću eskalacije

Interna politička kriza u SAD-u ponovno se budi i ulazi u fazu kada će ili prerasti u nešto veće ili će biti okončana pobjedom jedne strane. O kojoj internoj krizi govorimo? O istoj koja je već godinama na snazi, koja je dovela Trumpa u Bijelu kuću i kasnije se manifestirala kroz dramatične scene napada na američki Kongres 6. siječnja 2021. godine.

Trump će se danas pojaviti pred sudom u Miamiju, a mnogi navode kako je riječ o povijesnom događaju. I jest, imajući u vidu da se pokušava optužiti, možda i zatvoriti jednog bivšeg američkog predsjednika. No, Trump je američki predsjednik koji toliko odskače od pravila da ga neki, kako pristaše tako i neprijatelji, uopće ne doživljavaju kao dio "službene kronologije".

Jer Trump je od početka bio "greška u sistemu" koja je zaustavila predvidljiv niz koji se 2016. trebao nastaviti s Hillary Clinton. Od onda se gubi koncept presedana optužbe protiv američkog predsjednika jer Trumpa se optuživalo za sve i svašta, od njegovih pokušaja ušutkavanja afera s porno zvijezdama do krajnje dubioznih tvrdnji da je on sve vrijeme zapravo u "dosluhu s Rusijom".

Ideja da su upravitelji iz Kremlja toliko organizirani i uspješni da su uspjeli staviti "spavača u Bijelu kuću" bila je od samog početka apsurdna, ali se s njom išlo pod pretpostavkom da će dio javnosti prihvatiti istu i bez konkretnih dokaza. Bila je to neka blaža verzija "crvenog zastrašivanja" kada su početkom i sredinom prošlog stoljeća u Americi dizali paranoju i progonili nepodobne pod optužbama da su komunisti ili simpatizeri komunista. Danas, u donekle post-ideološkom svijetu zastrašuje se jednostavno "Rusima". Točno, u međuvremenu su Rusi pokrenuli napad na Ukrajinu, ali i ta ruska invazija, koja se odvija dosta kaotično, sad također pokazuje do koje mjere je bila lažna tvrdnja da su uspjeli postaviti svog čovjeka u Bijelu kuću.

Problem s optuživanjem i pravnim podizanjem optužnica protiv Trumpa je vrlo specifičan u smislu da jako malo ljudi zaista vjeruje da su iste točne i legitimne. Njegovi pristaše će sve odmah odbaciti uz tvrdnju da je to samo kontinuitet "lova na vještice" s pokušajem eliminacije Trumpa iz novog pohoda na vrh američke vlasti. Trumpovi neprijatelji isto uvelike znaju da su optužbe bez pokrića, ali prihvaćaju to uz misao da je to za više dobro, da treba iskoristiti svu trenutačnu moć na strani establišmenta kako bi se odstranilo Trumpa i opasnost koju on predstavlja.

Taj narativ je bio maksimalno izražen na izborima 2020. kada je Trump izgubio, a na njegovo mjesto je došao Joe Biden. Trump je tvrdio da su izbori namješteni, a njegovi pristaše su na kraju izveli napad na zgradu Kongresa vjerujući u tu tvrdnju. Ili možda i nisu vjerovali u to? Zapravo oba pola američke politike vrlo su oportuna te samu demokraciju prihvaćaju tek kao polugu u osvajanju vlasti. Brojni Trumpovi protivnici vjerojatno ne bi imali ništa protiv da se izbori i namjeste, samo da se eliminira Trump i njegova anti-sistemska pojava u modernoj politici. Isto tako njegovi pristaše bili bi voljni pod paravanom "obrane demokracije" čak i spaliti Kongres.

Što se tiče aktualne optužnice, koja Trumpa tereti da je nakon izlaska iz Bijele kuće sa sobom pokupio i veći broj kutija s klasificiranom dokumentacijom, i spremio ih kod sebe doma na Floridi, teško je ne uočiti da je ista poprilično bizarna. Jasno, bizaran je i sam Trump kad je mislio da će moći jednostavno spakirati i prisvojiti sve te dokumente, među kojima definitivno ima i onih koji se tiču američke sigurnosti - zapravo više sigurnosti zemalja koje bi mogle postati američke žrtve!

Navodno se u nekim dokumentima spominje i plan potencijalnog napada na Iran. Naravno, ne bi bilo neko veliko otkriće da se pročuje kako SAD ima "tajni plan" za napad na Iran. Vjerojatno ga imaju još od Iranske revolucije 1979. godine!

Ali optužnica, na 49 stranica, uopće ne govori ništa o tome zašto je Trump uopće to učinio. Zašto je otuđio dokumente koji nisu njegova osobna imovina? Zašto ih je spremio kod sebe u svoje luksuzno odmaralište Mar-a-Lago? Što će mu uopće? Ovo zapravo izgleda kao "propuštena prilika" - da su rekli da je Trump uzeo te dokumente da bi ih kasnije slao Putinu, Kim Jong Unu ili nekom trećem američkom neprijatelju, priča bi odjednom bila sočnija. Ili se u ovoj rundi jednostavno odustalo od te prekomjerne geopolitičke intrige imajući u vidu da optužbe za Trumpov "dosluh s Rusijom" nikad nisu dokazane?

Kako smo i rekli, bizarno je, možemo samo nagađati što je Trump htio napraviti. Zato što je smatrao da ti dokumenti "pripadaju njemu"? Ili je tim činom htio dati do znanja da ne priznaje izborni poraz? Neki pak smatraju kako je dokumente uzeo ne bi li mu isti bili poluga za neke buduće ucjene ili uzvraćanje udarca. Ali kakve? Javno razotkrivati američke političke i vojne tajne bio bi svakako čin veleizdaje. Ili Trump misli da je u stanju dovesti zemlju u revolucionarno stanje? Tu se možda vara, jer bez obzira koliko njegovi pristaše bili glasni, nisu pokazali neku dosljednost ni upornost. Nakon eskalacije 6. siječnja 2021., odnosno napada na Kongres, situacija u Americi je zapravo iznimno mirna, skoro pa "premirna". Sjetimo se samo neprestanih nasilnih demonstracija koje su trajale za vrijeme Trumpove vlasti. Zar je od onda sva nepravda iščezla iz Portlanda i drugih mjesta koja su bila epicentri "pobune protiv sistema"? Čini se da je tako i da je nacija vrlo zadovoljna s Bidenom. Ali brojke opet tvrde da nije tako jer postotak onih koji podržavaju Bidena otprilike je isti koliko ih je podržavalo i Trumpa u ovom periodu njegovog mandata.

Ali Biden ima medijsku zaštitu kakvu nije imao čak ni njegov bivši šef Obama. Biden može ispaljivati gafove svakodnevno, eksplicitne fotografije i poslovi njegovog sina Huntera mogu kružiti uzduž i poprijeko društvenih mreža, ali medijska zaštita je postojana.

Jasno, ni Obama nije imao toliko izuzeće jer mu nije ni trebalo. Bilo je to vrijeme "uobičajene politike" u SAD-u gdje su se vodile mlake debate i kampanje između Baracka Obame i republikanskog rivala Mitta Romneya. Ova dvojica su se u konačnici razlikovala primarno po boji kože jer politički su se po bitnim pitanjima - recimo treba li podržati smjenu režima u Siriji - potpuno slagali.

Trump, iako bizaran i zapravo idealan predstavnik jedne nove, kvazi anti-sistemske konzervativne struje, bio je drugačiji i jest itekako drugačiji. Nije "ruski čovjek", daleko od toga, ali jest jedan od onih koji bi popunjavali mjesto za stolom gdje također sjede Putin, Orban... A to jest promjena političke paradigme i neće se dozvoliti. Ta pojava, koju je teško nazvati jer termin "neo-konzervativno" je već od ranije zauzet, još je uvijek slaba i tek se traži. U isto vrijeme, naročito u Americi, postoji vrlo organiziran i odlučan establišment koji ne voli stvarnu demokraciju, onu koja uključuje i mogućnost gubitka vlasti.

Trump pak ima ono nešto što može angažirati tipičnog republikanskog glasača, a sama stranka je toga svjesna kao i činjenice da su drugi kandidati oštro lišeni karizme. U usporedbi s Trumpom njegov rival Ron DeSantis izgleda kao početnik koji se na pozornici ne snalazi bez papira.

Srž Republikanske stranke, njena stara garda, bila bi presretna da se Trumpa mogu jednostavno riješiti i da umjesto njega mogu imati kontroliranog "anti-sistemca" kao što je DeSantis koji je oportuno gradio s imidž na otporu protiv Covid-19 lockdowna. Ali velika većina republikanskih glasača ne želi DeSantisa, žele Trumpa, i znaju da ova optužnica prije svega ima za cilj im "uskratiti Trumpa".

Ako zamislimo da se Trump nakon poraza ponizno povukao sa svjetla pozornice, poručio da će od sad živjeti mirno baveći se nekim nekretninskim biznisom na Manhattanu, zar bismo ga imali danas na sudu? Tajne službe bi mu došle na vrata, odnijele klasificirane dokumente i to bi bio kraj priče. Ali pošto Trump tvrdoglavo želi natrag na vlast, puno toga će se učiniti da ga se u tome spriječi.

No, u tome će se sad morati ići do kraja. Ako misle "ščepati" Trumpa, morat će ga zatvoriti i pripremiti se za odbacivanje njegovih pristaša koji bi mogli, bar inicijalno, upustiti se u nasilje. U protivnom će Trump, ako ga puste, sve ovo maestralno iskoristiti ne bi li se prikazao žrtvom kojoj se mora dati druga šansa kako bi "isušio močvaru".

Da tu nije prisutan bauk nasilja ovo bi mogao biti običan politički igrokaz kojem možda ne treba ni davati toliko pažnje. Ali eskalacija je moguća, u najmoćnijoj zemlji svijeta, u vrijeme dok se svijet ipak nalazi na nekakvom rubu zbog rata na istoku Europe, tako da je ova situacija odjednom itekako vrijedna pozornosti.