Neobuzdani Jevgenij Prigožin nakon Bahmuta postaje simbol ruskog rata u Ukrajini - Šta zapravo želi šef Wagnera? Zašto proklinje vojni vrh, priča o revoluciji i mogućem nestanku Rusije?

Jevgenij Prigožin, šef ruskih Wagner snaga, svakako se prometnuo u najčešće spominjano lice ruskog rata u Ukrajini, a vjerojatno i najkontroverznije. Malo tko zapravo može reći što točno zastupa Wagner - ruske interese, svoje interese? Je li on Putinov lojalist ili "slobodni igrač"? Kakve su mu ambicije u širem kontekstu? Želi li vladati Ukrajinom? Rusijom? Jer puno je informacija o Prigožinu, a uvelike stižu upravo od njega samog, i čini se da je u stanju zbuniti i svoje pristaše i protivnike.

Samo je jedna stvar sigurna - njegova reputacija, iako notorna, stalno raste, a sad iza sebe ima pobjedu u najvećoj bitci od početka ruskog rata u Ukrajini, onu u Bahmutu.

Ali Prigožin nije tihi borac koji paralelno ratuje uz rusku vojsku. Prigožin je toliko glasan i direktan da je čečenskog lidera Ramzana Kadirova po tom pitanju gurnuo u daleki drugi plan. Prigožin ide tako daleko da se na trenutke čini kao da sam sebi crta metu iznad čela, jer operira ipak u "ruskom svijetu" gdje se glave gube i zbog puno manjih "nekompatibilnosti". On pak udara sve do vrha, odnosno skoro do samog vrha, urlajući i vrijeđajući ruski vojni vrh, optužujući ih za najveće veleizdaje.

Njegovo prozivanje nikad ne ide skroz do Putina i čini se kao da je svjestan da je to zadnja linija preko koje ni on sam ne smije prijeći. Poznato jest da su dvojica bili dugogodišnji suradnici, Prigožin se čak smatra Putinovim lojalistom iz "užeg kruga", nadimak mu je bio "Putinov kuhar" - zbog catering biznisa koji je nekoć vodio za Kremlj, što pokazuje Prigožinovu "poduzetnost".

Prigožin, rodom iz Sankt Peterburga, tadašnjeg Lenjingrada, bio je itekako poduzetan, naročito nakon raspada SSSR-a. Počeo je prodajom hot-dogova s majkom i očuhom na tržnici te je tu zaradio dosta novaca. Kasnije se bavio vođenjem trgovina prehranom, a nakon toga ušao je u unosan kockarski biznis s dvojicom partnera. Zajedno su otvorili prve kockarnice u Sankt Peterburgu 90-ih godina.

Pretpostavlja se da je upravo ovdje upoznao Vladimira Putina pošto je Putin bio u nadzornom odboru za kockarnice u Sankt Peterburgu 1991. godine.

Prigožin je sredinom 90-ih već bio veliki igrač koji je otvarao razne biznise, uključujući sankpeterburške luksuzne restorane u koje su dolazili političari i nova ruska kapitalistička klasa.

Odnos između njega i Putina bio je sve snažniji, a kada je Putin preuzeo vlast u Rusiji početkom stoljeća, Prigožin se fokusirao samo na jedan od svojih biznisa - Concord Catering koji je počeo dobivati unosne poslove od države.

2001. Prigožin je osobno posluživao hranu Vladimiru Putinu i francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu kada su večerali u New Islandu (luksuzni restoran na vodi u Sankt Peterburgu kojeg su 90-ih osnovali Prigožin i partneri). Ugostio je na istom mjestu i američkog predsjednika Georgea W. Busha 2002.

Kasnije se Prigožin bavio raznim stvarima, a povezuje ga se i sa stvaranjem notorne Agencije za internetsko istraživanje za koju se tvrdi da je angažirala farmu "trolova" s ciljem promoviranja pro-kremaljskog narativa na društvenim mrežama.

U svakom slučaju Prigožin je osoba koja se aktivno "bavila" nečim na rubu zakona cijelog svog života. Rođen je 1. lipnja 1961. u Sankt Peterburgu. Odgajala ga je majka Violeta i baka jer mu je otac umro dok je još bio beba. I otac i kasniji očuh bili su židovskog podrijetla, prema izraelskim medijskim izvorima.

U školskim danima imao je ambiciju postati sportaš, zanimalo ga je skijanje, no nije postigao karijeru u tome iako mu je očuh, Samuel Žarkoj, bio sportski instruktor koji mu je dosta pomagao.

Čini se da je nakon srednje škole pao na niske grane jer s 18 godina je ulovljen u krađi zbog čega je dobio uvjetnu kaznu. No, dvije godine kasnije, 1981., ponovno je ulovljen u krađi, ovog puta u provaljivanju u stanove. Za to je dobio 12 godina zatvora. Provest će ukupno 9 u pritvoru, do pomilovanja 1990.

Svi ovi detalji iz njegove biografije idu u prilog percepciji kakva se i nudi - Jevgenij Prigožin je jedan poprilično opak tip i u tom smjeru se razvija cijelog života, a sad ima 61 godinu.

Nije jasno kad je točno stvorio privatnu vojsku Wagner, ali vjerojatno negdje u vrijeme velike eskalacije između Rusije i Ukrajine, 2014. godine. Nije jasno ni zašto njegova privatna vojna kompanija nosi ime Wagner, ali postoje razne teorije - jedna od njih je ta da naziv dolazi po njemačkom skladatelju Richardu Wagneru koji je inače bio omiljen skladatelj Adolfa Hitlera. Jedan od partnera s kojima je Prigožin navodno formirao Wagner je Dmitrij Utkin za kojeg se pak tvrdi da ima nekoliko neo-nacističkih tetovaža. Kako bi se pak sve to uklapalo u tvrdnje da je sam Prigožin židovskog podrijetla? Teško je reći, no malo što u ovom kontekstu može više iznenaditi. I ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je Židov pa mu to ne predstavlja problem da surađuje i čak zajedno sudjeluje u govorima s predstavnicima skupina kao što je notorna Azov bojna u kojoj sudjeluju i neo-nacisti.

Izgleda da su sve sukobljene strane do te mjere voljne poraziti drugu da su spremne na suradnju i s najvećim radikalima i ekstremistima.

No, da se vratimo na Prigožina i njegovu trenutačnu poziciju. Za vrijeme bitke za Bahmut on je često vrlo oštro prozivao ruski vojni vrh, ponajviše ministra obrane Sergeja Šojgua i šefa glavnog stožera Valerija Gerasimova. Tvrdi da su mu oni (i drugi) namjerno uskraćivali oružje i da je zato u Bahmutu poginulo pet puta više njegovih vojnika no što je trebalo.

Prigožin želi ovo prikazati kao svojevrsnu izdaju, da se namjerno Wagner željeli eliminirati u Bahmutu. No, pitanje je koliko je to uopće istinito, a koliko je to samo njegova žestoka retorika koja ima nekoliko ciljeva - prije svega požuriti dostavu oružja (a nije ni isključeno da je Moskva nevoljko davala oružje Wagnerovcima, koji su u praksi zapravo Prigoženovi plaćenici), a kao drugo opravdati određene gubitke i dugačku stagnaciju glede same bitke za Bahmut.

Prigožin naizgled nema granice. Nedavno, dok je još trajala žestoka borba za Bahmut, Prigožin je u jednom od svojih obraćanja poručio kako je ruski vojni vrh sastavljen od "jeb*nih kuja" koje će "biti prisiljene jesti iznutrice palih boraca u paklu" jer su dozvolili, kako tvrdi, da u Bahmutu pogine pet puta više njegovih boraca no što je trebalo. "Jednog dana će odgovarati za svoja djela. Imamo popis onih koji su pomogli nama i onih koji su nam se protivili, odnosno koji su doslovno pomagali neprijatelja", rekao je.

Čak i stručnjaci koji godinama proučavaju Rusiju, još iz vremena Hladnog rata, zbunjeni su pojavom i ponašanjem Jevgenija Prigožina. Je li moguće da on ima potporu samog Putina koji ga pušta da "luduje" i na taj način u strahu drži i druge visoke dužnosnike? Ili je Prigožin jednostavno toliko izvan svačije kontrole da se usuđuje ono što nitko drugi ne bi?

Jer teorija da bi njegovi nastupi nekako išli na ruku Putinu brzo padaju u vodu pošto se između redaka može pročitati da on i Putina kritizira, iako ga ne spominje direktno, ali spominje recimo ministra obrane Šojgua koji je jako blizak s Putinom te su njih dvojica i osobni prijatelji. Nadalje, svojim komentarima Prigožin ostavlja dojam kao da je Rusija u popriličnom rasulu.

Ali je li Prigožin stvarnost ili konstrukcija? I to je nešto o čemu se vode debate u Rusiji i šire. Primjerice, Igor Girkin poznatiji kao Strelkov, koji se istaknuo na samom početku sukoba u Donbasu 2014., u jednom od svojih sve kritičnijih video poruka optužio je šefa Wagnera Jevgenija Prigožina da je zapravo "projekt" poduprijet od strane utjecajne grupe "unutar Putinova najužeg kruga". Girkin je čak otišao toliko daleko da je rekao da Prigožin "nije Rus po nacionalnosti".

Jasno, i sam Strelkov se tijekom godina pokazao kao poprilično nedefinirani akter koji pak prognozira neuspjeh Rusije u Ukrajini skoro pa od početka invazije. Prošlog mjeseca Girkin je, zajedno s drugim ruskim nacionalistima, osnovao "Klub gnjevnih domoljuba", tvrdokorni društveni pokret koji se zalaže za, kako navode, snažnije mjere koje ruska Vlada treba poduzeti u ratu.

Po tome zvuči kao da bi se on i Prigožin zapravo jako dobro slagali, zar ne?

U zadnjem intervjuu na Telegramu Prigožin je poručio da bi se Rusiji mogla dogoditi interna revolucija, slična onoj iz 1917. godine (Boljševička revolucija) - koju očito smatra katastrofom jer je dokrajčila Carsku Rusiju - ukoliko se nešto odmah ne promijeni i ako se ne poduzmu vrlo oštre mjere.

"Nalazimo se u takvom stanju da bismo mogli jeb*no izgubiti Rusiju, to je naš najveći problem. Moramo proglasiti vojno stanje u zemlji", rekao je.

Prigožin ističe da su njegove snage izgubile više od 20.000 boraca u dugotrajnoj bitci za Bahmut te da je to oko 20% ruskih robijaša koje je regrutirao za borbu u ratu. Brojka je to u oštrom kontrastu s tvrdnjama iz Moskve da je izgubljeno nešto više od 6.000 vojnika tijekom cijelog rata. Veća je čak i od službene procjene sovjetskih gubitaka u ratu u Afganistanu - oko 15.000 vojnika - između 1979. i 1989. godine (!).

Je li moguće zamisliti da Prigožin namjerno pretjeruje s gubicima? Svakako, jer to bi mu išlo na ruku, na temelju toga može vršiti još veći pritisak na one koje vidi kao interne neprijatelje, iako nema sumnje da je u Bahmutu stradao velik broj vojnika.

Prigožin ističe da će se njegove snage do kraja mjeseca povući iz Bahmuta i da će kontrolu predati ruskoj vojsci. Bit će zanimljivo vidjeti gdje će se iduće pojaviti jer ovo sigurno nije zadnje što smo vidjeli od Prigožina. Još ne znamo što točno želi, ali uskoro će svoje želje iskristalizirati. Nakon zauzimanja Bahmuta bit će ga nemoguće ušutkati i on to zna, a sudeći prema njegovim zadnjim izjavama, gdje upozorava na raspad Rusije ako se nešto "hitno ne promijeni", čini se da Prigožin želi totalni rat.