EVO KADA ĆE RUSIJA IZGUBITI RAT, LAKO JE IZRAČUNATI! Velika analiza: Putinu će ostati samo 1 izbor, kao i Hitleru 1944!

Vojni ekonomista Markus Keup kaže da će Rusija izgubiti rat u Ukrajini do oktobra i on je u intervjuu za Welt objasnio zašto tako prognozira. On tvrdi da Ukrajina proizvodi "profesionalne dezinformacije" kako bi zbunila Rusiju dok u Moskvi vlada borba za vlast. Podsjetimo, ukrajinska vojska je u srijedu objavila da je oslobodila nove teritorije južno od Bahmuta, a šef “Vagnera” Jevgenij Prigožin je istovremeno objavio da su vojnici regularnih trupa ruske armije pobjegli.

"Znamo da Prigožin uvijek pravi malo pozorište. Ali ovoga puta je bio zaista precizan. Napad se dogodio na južnom krilu Bahmuta, znači ne na samom frontu u gradu. Može biti da Ukrajina sada pokušava da ulubi bokove. Ako pogledate tok fronta na karti, onda rusko napredovanje kod Bahmuta štrči kao trn u ukrajinskom frontu. Zbog toga je moguće da Ukrajinci na bokovima, koje su do sada veoma uspješno održavali, žele da zaobiđu 'Vagner' - plaćenike i sami zatvore obruč. No mislim da oni trenutno nisu logistički sposobni za to", rekao je Keup. Pročitajte ostatak intervjua u cijelosti:

WELT:Da li je ovo ulubljivanje bokova dio ukrajinskih ofanzivnih nastojanja ? Dio tako puno zazivane proljetne ofanzive ?

Keup: Mislim da ipak nije. U međuvremenu svi znaju kako se 'Vagner' bori. Žrtvuju ljude u prvim redovima. Dobro obučeni, dobro plaćeni ljudi dolaze tek nakon četiri ili pet talasa. Ovaj put je bilo drugačije. Na snimku ukrajinske brigade vidi se da ljudi zaista bježe. Što pokazuje da na ovoj dionici nema kvalifikovanog personala. Zato što je 'Vagner' u međuvremenu koncentrisao svoje borce u gradu Bahmut i prepustio bočnu zaštitu regularnoj ruskoj vojsci. Stoga je legitimno pitanje: Koliko su još uopšte jake 'Vagner'-trupe? Ovako nešto ne bi smjelo da im se desi. Morate imati resurse u pozadini da biste mogli da apsorbujete takve prodore.

WELT: Prošle nedjelje Prigožin je bjesnio i prijetio da će povući svoje plaćenike iz Bahmuta, ali je potom povukao prijetnju. U utorak je ponovo napao rusko rukovodstvo. Koliko je žestoka ova borba za vlast?

Keup: Postoji suštinska razlika između onoga Prigožinovog teatra prošle nedjelje i onoga što je Prigožin rekao ove nedjelje. Prošle nedjelje, Prigožin se strašno žalio na ministra odbrane Šojgua, šefa generalštaba Gerasimova glavnokomandujućeg ruskih trupa u Ukrajini, zbog toga što mu ne daju dovoljno municije za 'Wagner'. Ovaj PR teatar je politička utakmica. U Putinovom sistemu vladavine svi su u konkurenciji za naklonost i resurse, a onda 'Deduška' – tj. 'dedica', kako glasi Putinov nadimak – milostivo odlučuje ko će šta dobiti. Na snimku od 9. maja – odnosno na ruski 'Dan Pobjede' – Prigožin je po prvi put grubo izvrijeđao 'djedicu' – iako nije bilo sasvim jasno da li je mislio na Putina: ali se to tako moglo razumjeti. To je ogroman rizik. Pretpostavljam da Prigožin možda već spekuliše da bi uskoro moglo doći do političkih promjena. Možda se sprema za potencijalne borbe za vlast. U svakom slučaju, Prigožin je jučer na svom Telegram kanalu objavio anketu u kojoj je samog sebe proglasio za ratnog heroja i samog sebe rangirao za najpopularnijeg ruskog političara posle Putina.

WELT: Za borbu za vlast nakon Putina?

Keup: Ne nužno posle Putina. Dovoljno je ispitati Putina. U ruskom sistemu mora postojati jedna figura koja vlada svim i svima, na ruskom jeziku: 'Načalnik', bukvalno prevedeno 'šef' ili šef. Čim postoji i najmanja sumnja da "šef" više nije "šef", odmah vadi nož. To je drevni motiv koji se provlači kroz čitavu rusku istoriju. I kad god je bilo takvih preokreta u ruskoj istoriji, oni su bili iznenadni, brzi i nasilni. Prigogine možda spekuliše ili radi na nečemu poput ovoga.

WELT: Prije nekoliko sedmica dali ste prognozu za kraj rata, da će Rusija izgubiti rat u oktobru.

Keup: Hajde da to budemo konkretniji. Kad kažem da će Rusija izgubiti rat, ne mislim da su se svi Rusi povukli iz Ukrajine ili da su sve borbe gotove. Ono što mislim je da će se pojaviti vojna situacija koja više neće biti održiva za Rusiju, situacija slična onoj Hitlerovoj 1944. u Evropi. Rat će tada biti izgubljen i strateški i vojno za Rusiju. Jedini izbor koji je preostao Kremlju je da besmisleno žrtvuje svoje poslednje resurse ili da se dobrovoljno povuče. Godine 1944. Adolf Hitler se odlučio za prvu, ishod je poznat. Vladimir Putin će se suočiti sa sličnim izborom.

WELT: Možete li objasniti svoj izračun za ovu prognozu?

Keup: Da. Uzmite tenkove kao primjer. Prema procjenama instituta kao što su IISS ili Švedska odbrambena agencija FOI, polazim od postojanja oko 2.900 operativnih ruskih glavnih borbenih tenkova prije 24. februara 2022. Rusi gube u prosjeku pet od njih dnevno. Podaci dolaze iz Oryx-Blog-a, koji gubitke računa isključivo na osnovu geolociranih slika ili video materijala. Tada možete lako izračunati kada će se rezerve potrošiti. Tako materijal polako postaje tanak. To se vidjelo i na paradi 9. maja, kako u Moskvi, tako iu drugim ruskim gradovima gdje je još bilo parada.

WELT: Pesimističnije su ocjene ljudi koji nisu osumnjičeni za širenje ruske propagande. Generalni sekretar NATO-a, norveški socijalista Jens Stoltenberg - kojeg je za ovu funkciju predložila Angela Merkel nakon što se "proslavio" prodajom norveških podmorničkih baza Rusima "zbog uštede u budžetu" - na primjer, očekuje dugotrajan rat koji će trajaće „mnogo, mnogo, mnogo, mnogo godina. Da li Stoltenberg nešto previđa?

Keup: Ostaću pri formulaciji da gospodin Stolteberg treba da bude tako ljubazan da nam kaže na osnovu kojih parametara donosi zaključke koje tako glasno saopštava. Šta je temelj za ovo njegovo uvjerenje? I šta je za njega objašnjenje? A pošto čovjek ništa od toga nije objavio, svrstavam ga kao njegov vrlo lični osjećaj, da ostanem pri tom vrlo blagom izrazu. Po meni, to je generalni problem, posebno u njemačkom diskursu, ali i u drugim zemljama: ako već pravite i objavljujete ratne prognoze, objavite ih, molim vas, i to na osnovu čega i kojih podataka. Uradio sam to za sebe i svoje prognoze. Svako može izračunati i provjeriti sve što kažem. Ako neko daje prognoze o ratu, kao taj ljevičar, a ne iznosi nikakve činjenice, onda jednostavno mislim da nije produktivno baviti se njime. A ja kažem da će istorija suditi i njemu i meni. Možda griješim ili podaci na koje se oslanjam nisu pravilno provjereni. Koristio sam ono što vjerujem da je vjerodostojno i pouzdano, tako da sam prilično uvjeren da će se moje predviđanje ostvariti.

WELT: Može li Rusija povećati svoje kapacitete u industriji oružja? Postoje izvještaji o radu u tri smjene u oružanskom koncernu 'Uralvagonzavod'.

Keup: Nacionalni sport u Rusiji je pričati bajke o beskrajnim kapacitetima i mnogo, mnogo vojnika. Ali jedno je jasno: ako Rusija mobiliše borbene tenkove T-55 – odnosno materijal iz ere Korejskog rata – onda su moguća samo dva logična zaključka: Prvo: nema više modernih tenkova, što mislim da je relativno malo vjerovatno. Drugo: Rusi imaju modernije tenkove u rezervi, ali ne i kapacitete da ih puste u rad. To su sistemi koje niko nije koristio od 1991. godine, razbacani po raznim vojnim skladištima. Samo dvije glavne lokacije za održavanje, u Nižnjem Tagilu i Čeljabinsku, imaju adekvatne kapacitete. Ako sada vrlo i vrlo velikodušno izračunamo, onda možemo doći do brojke od 160 tenkova mjesečno, koje Rusija uopće može staviti u pogon. Ali to ne znači da ih Rusija može poslati na front, jer nedostaju potrebne komponente da bi tenkovi bili spremni za borbu. U maksimalističkom slučaju moguća je kompenzacija za gubitke, ali ne i proizvodnja koja Ruse dovodi u poziciju da ponovo postanu ofanzivni. To je tvoja smrt na rate.

WELT: U martu je bivši predsjednik i premijer Rusije Dmitrij Medvedev trubio da će Rusija ove godine proizvesti 1.500 tenkova.

Keup: Ah, njegov uobičajeni agitprop. Postoji, kao i uvijek, ogromna razlika između ruske retorike i ruske stvarnosti. Rusi vole da sebi postavljaju velike razvojne ciljeve, ali je krajnji rezultat često vrlo skroman. Ovo je tipično za čitavu Putinovu vladavinu. Došao je sa obećanjem da će realno poboljšati uslove životast. i ekonomska situacija Rusa. To se dogodilo, ali samo unutar njegove elite.

WELT: Ukrajinsko rukovodstvo trenutno pokušava smanjiti očekivanja od proljetne ofanzive. Ne treba očekivati ​​ništa veliko, rekao je ministar odbrane. Šta mislite, kakvi će biti rezultati?

Keup: Ove izjave ne treba shvatiti doslovno. Ukrajina proizvodi vrlo profesionalne dezinformacije. Sa ciljem da što više zbuni Ruse. Prije svega, tvrde da je ofanziva tek počela. Tada kažu da će to početi tek na ljeto. Svi zajedno, namjerni agitprop sa ciljem da Rusiju, ali i svijet, ostavi u mraku kada i gdje će se tačno izvršiti glavni puč. Već sam nekoliko puta rekao gdje očekujem prodor Ukrajine.

WELT: Da, rekli ste da očekujete prodor prema obali Crnog mora, južno od Zaporožja, preko Melitopolja.

Keup: Da, na osnovu geografskih uslova i ratnih ciljeva Ukrajine. Ako se Ukrajina probije do obale Crnog mora, može gađati Krim raketnom artiljerijom. A čim Ukrajina može vjerodostojno zaprijetiti uništavanjem ruskih vojnih objekata na Krimu, to će uzrokovati kolaps ruske logistike. Sa čime odmah pada ruski južni front, a odmah potom će se urušiti i front u Donbasu i rat će biti gotov. Ovaj scenario je jedna od mnogih mogućnosti – a da li će se to dogoditi, samo Bog zna.

WELT: U svim scenarijima, Ukrajinci moraju napredovati na jugu kroz uspostavljene ruske trupe. Je li proboj ovdje zaista tako lak?

Keup: Reći ću dvije stvari o tome. Prije svega, ta 'uspostavljena linija' nije povezana, kontinuirana struktura. To se čak ni izdaleka ne može porediti sa Westwallom ili Maginotovom linijom u Drugom svjetskom ratu. I drugo, postoji pitanje o kojem se gotovo ne govori u štampi: koliko zapravo vojnika Rusija ima na ovoj liniji? Odbrana ove linije zahtijeva topove, artiljeriju i mobilne jedinice. Vojni stručnjak Thomas Theiner izračunao je na Twitteru, samo na osnovu uobičajenog priručnika NATO-a, koliko bi vojnika Rusiji trebalo da održi ovu liniju utvrđenih rovova i tenkovskih blokada protiv jake ukrajinske ofanzive. I dostigao brojku od 54.000 vojnika za 30 kilometara linije fronta - bez rezerve. A linija fronta između Zaporožja i Donjecka je pet puta duža! A ova cifra je samo ljudstvo, a gde je oprema, artiljerija i mobilne jedinice i tako dalje. Drugim riječima, kopanje rovova u krajoliku je lijepa fizička aktivnost, ali nije dovoljno vojno. I ne zaboravite: ovdje govorimo o klasičnom mehaniziranom ratovanju. Ali postoji i dimenzija modernog ratovanja koju mnogi još ne razumiju i o kojoj se nedovoljno prijavljuje.

WELT: Kako to mislite?

Keup: Sredstva poput ukrajinske vojske bespilotnih letjelica. Ukrajina je sada obučila oko 10.000 operatera koji male, komercijalne dronove pretvaraju u smrtonosno oružje. Na ove dronove su pričvršćene ručne bombe. Geo-koordinate svih ruskih odbrambenih položaja i rovova su poznate do najbližeg metra. Graniči se sa samoubistvom sjediti u takvom jarku dok bespilotna letjelica leti nevidljivo iznad i može precizno ubijati vojnike. Kako proljetna ofanziva prelazi u mehaniziranu fazu, puno ćemo slušati o aktivnostima dronova.

WELT: Rekli ste za NZZ: 'Srećom, veći dio svog odraslog života nisam proveo u Njemačkoj i stoga sam imun na vrlo čudnu emocionalnu kulturu tamošnjeg diskursa. Naizmjenično me zovu hiperrealistom i NATO ratnim huškačem.' Zašto je kultura diskusije u Njemačkoj takva kakva je?

Keup: Ono što me uvijek iznova pogađa je ekstremni pesimizam. Uvijek se pretpostavlja da stvari na kraju neće uspjeti. Što je povezano sa emocionalnim pogledom na svet. Nemci, koliko god to čudno zvučalo, ne vode se činjenicama. Ako se nečega boje, onda se o tome ne informišu i ne razmišljaju o opcijama, već se sklanjaju u diskurse straha. Njemačka debata o nuklearnom oružju je najbolji primjer: Sovjetski Savez je poražen u rusko-kineskom graničnom ratu 1969. godine. Zatim 1989. u Afganistanu. Zatim je bespomoćno posmatrao sopstvenu samodezintegraciju. Nemcima to ništa ne znači: oni su i dalje užasnuti Putinovim zveckanjem nuklearne sablje. I zna da svira klavijaturu nemačkih emocija. Ne postoji takav diskurs straha u Poljskoj, Finskoj ili Velikoj Britaniji – tamo stanovništvo ne samo da podržava Ukrajinu u cjelini, već zna i da je strah od oružja jači od njegove upotrebe. Baltičke države me najviše impresioniraju: male su, ali hrabre i odlučne. Ko ima Rusiju za direktnog susjeda, jasnije vidi činjenice.

WELT: Nakon početka ruske invazije, dolazi do promjene paradigme i u Njemačkoj. Savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier rekao je da je greška držati se gasovoda Sjeverni tok 2. Hoće li Njemačka uspjeti da se riješi svojih 'životnih laži', kako ste nazvali taj fenomen?

Keup: Sigurno će trebati još 20 godina. Njemačka je sada samo zagrebala vrh ledenog brega. Moramo se vratiti barem u 1999. godinu, kada je počela Putinova vladavina, i sistematski staviti sve njemačke stranke i političare pod lupu. Kakve su bile njihove veze sa Rusijom? Isto moramo učiniti i sa njemačkom ekonomijom. Ne nikome ne možete prodati bajku da možete poslovati u Rusiji u ogromnom obimu a da niste u dobrim odnosima sa tamošnjim kreatorima politike. Sadašnja generacija političara ili donosilaca odluka sigurno neće htjeti ni razgovarati o tome. Previše ih je bilo uključeno u ovu priču. Zato će biti potrebne generacije da se oslobode životnih laži.

(MONDO/Prevod: Mirko Vuletić)